Natali u Tribua
Za razliku od prvog puta, prošli petak nije bilo gužve na ulazu u Tribu. Bez problema moglo se ostaviti jaketu u garderobi. Nije bilo gužve ni za naručit malo pivo. Ćinilo se, dogodit će se debakl! No, u roku pola sata, nekoliko minuta prije ponoći kad su se momci iz benda već počeli uštimavat...
Za ovu mladu sramežljivu pjevačicu prvi put sam čuo za vrijeme održavanja "histerično popularnog" SSNMT, dugotrajne potrage za mladim nadama. "If tomorow never die", "How come you don"t call me", "Stop", "I can see clearly now"... izvedbe pred kojima bi se posramili i originalni izvođači, a bile su dovoljne da bude kristalno jasno kako se pojavila jedna sasvim "drukčija" (tvrdoglava) jedinka, kakvu već dugo nismo imali.
Nakon showa, na kapaljku se pojavljivala u javnosti, tek bljesnula na večeri posvećenoj Zdenku Runjiću s "Galeb i ja"! Uslijedila su dva hit singla, album, rasprodani koncerti... i prirodnim slijedom očekivane stručne nagrade. No...
Pet nominacija za Zlatnu Kooglu + osam nominacija za Porina = nula kipića u riznici Natali Dizdar. Kartice i kartice tekstova koji su napisani uoči spomenutih dodjela hvalili su mladu pjevačicu koja je svojim debi albumom "Natali Dizdar" nominacijama stala uz bok starom vuku Oliveru, kojeg bi doduše i da snimi vlastito podrigivanje uz pratnju klavira kritičari obasuli hvalospjevima...?!
No "mlada nada" je zbog izgubljenih kipića, ako je vjerovati člancima novinara koji su je do neki dan hvalili, preko noći postala gubitnica, luzerica... Osobno smatram da je (televizijski gledano predosadna) osječka večer tek jedna od brojnih karika koje je Natali na putu od "pop-idol pjevačice" do istinske zvijezde morala proći!
Za prošlogodišnji splitski susret u klubu Tribu (30. rujna), cijena ulaznice u pretprodaji bila je pristojnih 20 kuna. Ovaj put, radi se o istom, tek neprimjetno preuređenom klubu, i cijeni od 40 kuna?! Pomislio sam, e ovo će morat opravdat...
Za razliku od prvog puta, prošli petak nije bilo gužve na ulazu u Tribu. Bez problema moglo se ostaviti jaketu u garderobi. Nije bilo gužve ni za naručit malo pivo po 15 kuna. Ćinilo se, dogodit će se debakl!! No, u roku pola sata, nekoliko minuta prije ponoći kad su se momci iz benda već počeli uštimavat, klub je bio popunjen ono... reklo bi se "taman"!
Svirka je započela, uz svaki put nanovo neodoljivu "Ne daj", koja je drmala čitavo ljeto 2004. godine... Nastavilo se već poznatim hitovima "Gazio si me" i "Svaki put"! Cure su svršavale (hehe...) na prve stihove "Zamijenit ću te gorim"... a Natali je primjetno, za razliku od preplašene curice koja je jedva podnijela gomilu ljudi koji su je prošli put došli čuti, ovog puta bila - prava! Očito su joj godile gaže kojih se u međuvremenu skupilo poprilično, pa je osim sigurnost koja se osjeti čim pusti glas, sad konačno opuštena na pozornici, s publikom komunicira upadicama i očima!
U nastavku su se, osim uglavnom svih pjesama s album prvijenca, čuli i "Superstition" Stevie Wondera, Molokova "Sing it back", "Stay" njenog uzora Erykah Badu, "Crazy" Gnarls Barkleya (za koju je priznala da ne zna čitav tekst pa se poslužila šalabahterom)... ali i standardi "Golden", "Tear drops", "What a difference a day made", "You might need somebody"... prava poslastica za sve glazbene sladokusce!
Zaključak večeri: zahvaljujući činjenici da je cijelo vrijeme imala potpuno slobodne ruke, u studiju već dokazane profesionalce, za gaže bend sastavljen od vrhunskih glazbenika, sada imamo jedan od najboljih domaćih pop albuma koji će vjerojatno i za deset godina zvučati jednako svježe.
Upozorenje njoj i njenom menadžerskom mehanizmu: ostati čvrsto na zemlji, jer ukoliko Tribu i slični klubovi budu jedini sposobni platiti vašu svirku publika bi vam vrlo skoro mogla okrenuti leđa.
Koogla i Porin stigli su samo kao upozorenje.
Evo i par, ne baš kvalitetnih, snimaka sa koncerta...