Otkrivene mlade književne nade
Poslala sam rukopis u posljednji trenutak na natječaj i prije par dana me razveselila vijest da sam dobila nagradu – priča Ivana Čagalj, a u <strong>razgovoru </strong>joj društvo radi Luka Kordić koji godinama piše kratke priče i sa cimerom je iz šale sastavio rukopis...
Dvoje mladih književnika, Ivana Čagalj, čija će prva zbirka poezije biti objavljena krajem listopada, i Luka Kordić, čiji je roman prvijenac friško objavljen i ispromoviran na Bookari, književnim večerima u Info zoni gostovali su u emisiji Info zona na radiju.
Kako je došlo do objavljivanja vašeg prvog djela?
Ivana: Poslala sam rukopis u posljednji trenutak na natječaj za nagradu Jutra poezije, najstarije pjesničke udruge u Hrvatskoj, i prije par dana me razveselila vijest da sam dobila nagradu Ružica Orešković za najbolji neobjavljeni rukopis, zbirku poezije pod nazivom Ženske epifanije, što mi je velika čast i priznanje. Zbirka će biti objavljena krajem mjeseca ili početkom studenog.
Luka je svoj privijenac predstavio na Bookari u Info zoni
Luka: Pišem kratke priče godinama, nakupilo ih se dva sanduka materijala doslovno. Sa cimerom sam iz šale sastavio rukopis jer smo htjeli trollat neki književni natječaj, a on je bez moga znanja tu zbirku priča poslao jednom malom izdavaču koji mi se i javio nakon pola godine. Bio je zadovoljan rukopisom i htio ga je izdati, ali ja ga u toj formi nisam želio objaviti – okvir smo zbubali u tri dana i znao sam da to može biti puno bolje, pa sam tražio neko vrijeme da sredim okvir, i tako je nastala Posljednja krčma u centru.
Jeste li i prije, i na koji način, predstavljali svoj rad javnosti?
Ivana: Svoje pjesme sam čitala na događajima poput promocija Split Minda, kojega sam bila i jedna od urednica, te na Riječilištu
Luka: Kad je netko htio čitati moje priče ja bi mu ih dao u ruku. Ako traži još, ja dam još, tako je to funkcioniralo već 15 godina. Nisam nikad imao neku namjeru slati lektorima, cenzorima, izdavačima…
Otkud crpite inspiraciju? Iz osobnog iskustva ili…?
Ivana: Pjesme su dosta osobne, pisane su u prvom licu, a vezana su za moja osobna iskustva i iskustva mojih prijatelja. Cilj mi je iz različitih životnih problema izvući ono najbolje – zabilježiti sve, posebno ono loše što se događa.
Luka: U romanu je sakupljeno jako puno iskustava, ne nužno mojih. Većina situacija opisanih što u romanu što u pričama koje likovi razmjenjuju, su više emocionalna iskustva nego realna. Neke sam stvari ja proživio, neke ljudi koje znam, a neki su se momenti pokazali kao jednostavno generacijska stvar.
Kakvu reakciju publike priželjkuješ, što želiš postići svojim romanom?
Luka: Volio bi vidjeti ljude kako se svađaju zašto je knjiga dobra ili zašto ne valja uopće, iz različitih perspektiva. Jer,tko je uzme u ruke i pročita, nasmijati će se, razljutiti će se, htjet će meni plesku opalit i reć da valjam gluposti, da to ne može biti tako, ali ako dopusti knjizi i likovima da ga provedu kroz svoje dileme, čitatelj će moći doći do načina da se nauči nositi sa porazom. Čitatelju bi knjiga mogla pomoći da razluči što bi mogao imati od takve pobjede u tom trenutku. Ili će možda doći do mene i reći - stari knjiga ti ne valja ništa, vrati 100 kuna.
razgovarao: Marijo
foto: Maja Prgomet