Od '91. do mladih skladatelja

Da se na mandolini može svirati i nešto drugačije od folklorne glazbe već dvadeset godina potvrđuju članovi splitskog mandolinskog društva Sanctus Domnio. Povodom okrugle obljetnice organizirali su, između ostalog, i izložbu kroz koju je fotografijama, novinskim člancima, priznanicama, pohvalnicama, nagradama i sličnom dokumentacijom na zidovima Muzeja grada Splita prezentirana kronologija ovog u svijetu prepoznatog orkestra čiji se značaj i kreativnost sa godinama povećava.

Od puka do dvorana

Većina ljudi doživljava mandolinu kao instrument za pučke fešte, i teško bi je ikada smjestili u koncertnu dvoranu, a kamo li joj povjerili djela velikana svjetske klasike, što je, objašnjava Radovan Kečkemet, predsjednik društva, potpuno pogrešna percepcija. – Činjenica jest da su veliki skladatelji poput Mozarta, Vivaldija ili Beethovena, skladali za mandolinu. Ona je nakon dolaska sa Bliskog istoka na područje Europe prošla put od instrumenta za pučane, preko dvora do koncertnih dvorana.

Većina ljudi ima pogrešnu percepciju mandoline - objašnjava Kečkemet

– Ljerka Tičinović izborila se za mandolinu u splitskoj glazbenoj školi, ali visoke obrazovne ustanove na kojem se taj instrument izučava u Hrvatskoj nema, upozorava Lukas. – Članica našeg orkestra, Ivana Kenk Kalebić, za vrijeme studija na UMASu upisala je konzervatorij mandoline u Padovi te je prva osoba u Hrvatskoj koja je završila mandolinu na visokom učilištu. Njen je primjer slijedilo još nekoliko članova orkestra, tako da sada imamo i visokoobrazovane svirače, za razliku od samih početaka, kada je i sam Katunarić bio samouk. To, je, s jedne strane dobro, ali može biti i zamka u koju je lako upasti, naglašava Vladimir Lukas, dirigent čijoj se palici pokoravaju generacije i generacije mandolinista. – Naime, kada smo se pojavili na europskoj sceni, dobivali smo ovacije od publike koja nije nikada čula nekoga da mandolini pristupa poput nas. Oni su imali svoje škole, pravila, ustaljene skladbe koje su se izvodile, a mi smo došli sa nečim potpuno novim, i oduševili publiku, žiri, kolege glazbenike… Treba pripaziti da se zadrži taj duh koji nas je izdvajao iz mnoštva, zaključuje Lukas.

Mandolinom protiv ulice

– Sve je još 1988. pokrenuo Marin Katunarić, nastavnik glazbenog odgoja koji je imao poseban dar za podučavanje koji su roditelji prepoznali i slali mu djecu na privatne poduke – započinje Lukas priču koja je prethodila osnivanju društva Santus Domnio. – Nakon nekoliko propalih pokušaja pokretanja privatne škole , osnovano je gradsko mandolinsko društvo kojemu je ime nadjenuo pater Josip Kukuljan, koji je cijenio i podupirao Katunarićev rad. Svečana osnivačka skupština održana je u foajeu HNK, a pozdravni govor nam je održao tadašnji intendant Ivo Sanader. Ulogu dirigenta preuzeo sam na koncertu krštenja dječjeg mandolinskog orkestra u katedrali Sv. Duje, i vršim je do danas, nastavlja Lukas. – Katunarić je vodio školu mandoline i gitare, a društvom je predsjedavala Ljerka Tičinović, čije je dijete također sviralo u orkestru. I sam sam u doticaj sa društvom došao tako što mi je sin tamo učio svirati mandolinu.

Palici Vladimira Lukasa pokoravaju se generacije mandolinista

Osnivačka se skupština održala turbulentne 1991. godine, pa se nameće pitanje kako to da je nekome u vrijeme kaosa koji je tada vladao uopće pomislio organizirati se u nekakvo umjetničko društvo? – Upravo zato, da se mladi maknu sa ulice, da im se pruži prilika da upoznaju jedan novi svijet u koji mogu zakoračiti sa instrumentom koji nije preskup i relativno se lako nauči. Važan je podatak da su naši polaznici već nakon kratkog vremena spremni za skupno muziciranje sa malim orkestrom, po imenu Anđeli svirači, a već sa 14 – 15 godina mogu postati članovi velikog orkestra, putovati na natjecanja, gostovanja...

Straha za budućnost, kako stvari stoje, nema, pošto se, zahvaljujući intenzivnom djelovanju i razvoju društva, stvorio krug skladatelja za mandolinski orkestar – Tomislav Kalebić, Pavle Sviličić te Ivan Božiković mlade su nade, uz veterana Vladu Sunka, zahvaljujući čijem se radu orkestar posljednje dvije godine fokusirao isključivo na autorsku hrvatsku mandolinsku glazbu.

Više informacija o članovima, aktivnostima, te besplatnoj školi mandoline potražite na www.sanctus-domnio.hr.

Koncert u Domu mladih Sanctus Domnio do sada su izdali 3 CD – a sa skladbama suvremenih autora: Hommage à Marinko Katuranić, Sanctus Domnio Play Sunko te Otoče. Njihovu glazbenu povijest možete uživo doživjeti na koncertu u Amfiteatru Doma mladih, u subotu, 22.10. s početkom u 20 sati, gdje će bivši i sadašnji članovi orkestra prezentirati sve glazbene komade koji su na neki način obilježili povijest društva.

Prvi put na Splitskom ljetu Na ovogodišnjem je Splitskom ljetu prvi puta nastupao novoformirani Hrvatski mandolinski i gitarski orkestar, sastavljen od tridesetak članova iz Splita, Makarske, Šibenika, Imotskog i Zagreba, koji su pod palicom splitskih dirigenata Vlade Sunka i Vladimira Lukasa izvodili djela suvremenih hrvatskih skladatelja, skladana upravo za taj instrument. Ideja o Nacionalnom orkestru javila se na jedinoj mandolinskoj smotri u Hrvatskoj, Mandolina Imota u Imotskom, pošto se hrvatska mandolinska scena usprkos nedaćama, razvija – prije 14 godina, na prvoj smotri nastupalo je pet društava, a 2011 bilo ih je petnaest.

napisala: KMaja
foto: Maja Prgomet