PlayDrama na betonu koji život znači

Prošloga je petka u emisiji Info zona na radiju gostovao Elvis Bošnjak, glumac, dramatičar, scenarist i voditelj mladog kazališta PlayDrama koje svoju čaroliju stvara u Domu mladih na - betonu koji život znači. Ako ste propustili poslušati, svakako pročitajte dojmove iz prve ruke o dramskom studiju, zgradi Doma mladih te stanju na splitskoj kulturnoj sceni.

Prošla je godina dana od osnivanja dramskog studija, jesi li zadovoljan postignutim?

Prošla nam je sezona bila izuzetno važna, odlučili smo maksimalnu pozornost posvetiti studiju i razviti projekt do kraja. Studio se, inače, pokazao kao pun pogodak – kroz njega je prošlo 200 ljudi svih generacija; najmlađi je polaznik imao 7, a najstariji skoro 70 godina. Oko 120 ljudi prelazi na drugu godinu, tako da mjesta imamo za sedamdesetak novih članova. Kako radimo u trima gradovima, koji prema mome mišljenju čine jednu urbanu cjelinu – Split, Solin i Kaštela – tako već sada u pojedinim grupama imamo liste čekanja, premda su upisi počeli tek 12. rujna, a traju do 01. listopada.

U dramskom studiju imamo mjesta za sedamdesetak novih članova

Koja znanja usvajaju polaznici? Kakav je koncept studija?

Nama nije cilj naučiti nekoga glumiti; nećeš dobiti neki dramski tekst i učiti kako ga izvesti, to nije takav studio. Cilj nam je osvijestiti potpunog čovjeka kao kreativno biće – da upotrijebi tijelo, glas, um, instinkte na kreativan način. U današnjem društvu tijelo je zanemareno, nevjerojatna je razlika u držanju i nastupu osobe na početku i nakon nekoliko mjeseci vježbe. Studio je, za odrasle, zamišljen kao trogodišnji program koji traje dok se ne savlada metoda. Djeca su zanimljiva priča – prvo se jako srame, a onda, kada se totalno opuste, ne možeš ih uhvatiti ni za glavu ni za rep i zato je nužno uvesti disciplinu. Prije postavljanja završne predstave postigli smo optimalnu radnu atmosferu. Inače, bilo je i problematične djece, koji su se sada izvrsno uklopili i dobro funkcioniraju. Ne ostaje sve samo na vježbanju – dvadeset polaznika igralo je u novom filmu Vlatke Vorkapić, Sonja i bik, dakle dobili su priliku sudjelovati u profesionalnom projektu.

Sviđa li ti se nova pozornica u Domu mladih?

Moram reći da sam prošao sve pozornice u Hrvatskoj, bio sam i vani, ali ova je nešto posebno. Ovo smo se ljeto posvetili profi produkciji i učinjen je veliki iskorak u kvaliteti pozornice, ne samo za nas, već za sve korisnike. Pomoću donacije sagrađena je pomična bina koja daje solidnu akustičku sliku, što je do sada predstavljalo veliki problem, i to čini prostor pogodnim za predstave, koncerte, filmove…

Dom mladih vidim kao sjecište raznih vrsta umjetnosti

Kako Dom mladih vidiš u budućnosti?

Dom mladih vidim kao sjecište raznih vrsta umjetnosti, dom nezavisne scene. Time bi ta institucija konačno dobila puni smisao. Smatram da se tamo treba odvijati tjedni program, koji bi privlačio veliki broj ljudi, a jedna manifestacija bi reklamirala drugu. Sada nedostaje malo reda među korisnicima, ne pričam o usklađivanju stavova, vjerujem da smo tu svi sa istim ciljem, već u smislu organizacije, malo više komunikacije i suradnje. Tamo ima mnogo prostora koji čeka da zaživi.

Možeš li komentirati stanje na splitskoj kulturnoj sceni danas?

Kultura u nekom gradu je političko pitanje - ne mislim sad na dnevnopolitičko pitanje - odluka je nekog grada hoće li on biti grad kulture ili ne. Split s time ima problema, ne samo sada, već dugi niz godina. Kulturna scena nam je bila jaka u nekim razdobljima, ali se vrlo rijetko s njom nešto smišljeno radilo s nekim ciljem. Kulturna strategija je važna, a čini mi se da je nema, ja je ne vidim. Posljedice toga su vidljive na svakom koraku. Doživio sam pravi kulturološki šok kada sam se, nakon mjesec dana izbivanja iz grada, suočio sa iznimno neugodnim, prijetećim natpisima po zidovima uz prometne ulice. To nigdje nisam vidio. Bojim se da je to slika društva u kojem nedostaje kulture, naprosto cjelokupna kultura života pada.