Nezavisna scena ostala sakrivena

Razgovor kojim je trebao započeti proces historizacije splitske nezavisne kulturne scene od devedesetih naovamo u sklopu projekta U fokusu kojeg provodi zagrebački Kulturpunkt, pretvorio se u izlaganje povijesti nastanka UMASa i prepucavanje oko Doma mladih između predstavnika udruge KAM Hram i Maje Munivrane, pročelnice Službe za kulturu i umjetnost Grada Splita.

Bez umanjivanja značaja UMASa, koji je, premda proizašao iz nezavisne scene, ipak institucija, i problematike Doma mladih, KUMa i svih udruga čije je djelovanje na ovaj ili onaj način ograničavano posljednjih par godina, treba priznati da razgovor nije postigao svoj cilj – do većine podataka iznesenih u Info zoni mogao je doći svatko sa prosječnom sposobnosti korištenja internetske tražilice. Moderatorice su naglasile da se određeni broj pozvanih aktera scene nije mogao ili želio odazvati pozivu, što nije baš shvatljivo – pruža se jedinstvena prilika da netko besplatno dokumentira splitsku scenu, kada se već nitko od lokalnih pustih završenih filmaša, novinara, povjesničara umjetnosti do sada nije sjetio to uraditi.

Historizacija nezavisne scene pretvorila se u prepucavanje

Tako se uopće nije spomenula na mahove vrlo aktivna splitska glazbena scena, ilegalni partiyi, nezavisne radio postaje, strip scena o kojoj svjedoči i nekoliko objavljenih albuma, jaka graffiti scena devedesetih, kultni klubovi u kojima su se svirke i razna druga kulturna događanja odvijale do sredine devedesetih (a u nekima i danas), alternativni teatar, fanzini (kojih je nastao pravi bum kada su Splićani otkrili DIY principe), nezavisno izdavaštvo…

Underground kultura ne zove se bezveze underground, ali kada u njoj ništa ne krčka, onda ni na površinu baš ništa ne izlazi, i zato je vrlo važno da svako mjesto koje sebe želi nazvati kulturnim ima jaku underground scenu. U Splitu trenutačno to nažalost nije slučaj.

Moderatorice su naglasile da su neki akteri scene odbili poziv!?

Značaj priznavanja, dokumentiranja i arhiviranja povijesti takve scene je upravo u tome što treba pokazati mlađim naraštajima što se može raditi i što se radilo, da se, gledajući unatrag, ne vidi samo neka amorfna siva masa u kojoj će se pronaći opravdanje za nedjelovanje u sadašnjosti i budućnosti, već da nam neki svijetli primjeri kao što su Lunatic, Tariguz, Odron, Zidar Betonsky, Guranje s litice i ini koji su makar pokušali prodrmati svoju uspavanu sredinu, daju poticaj za stvaranje neke nove alternativne, nezavisne, underground, kako li je već želite zvati, scene, u kojoj akteri govore i rade ono što žele i smatraju da je potrebno kako bi se poboljšala kvaliteta života u gradu. Zato se toplo nadam da će se dogodine, kada se ekipa Kulturpunkta vrati po novu dozu informacija, okupiti znatno veći broj aktera koji su svojim, najčešće samozatajnim, djelovanjem, značajno utjecali na razvoj generacije koja sada gazi u tridesete. Skromnost jest vrlina, ali ne i kada djeluje protiv općeg interesa, a sada je, više no ikada, potrebno glasno i jasno reći što je Split nekada imao, i zašto je bez toga ostao.