Učite od Partibrejkersa

Partibrejkers su u petak još jednom demantirali svoje ime, ovoga puta u prenamijenjenoj garaži Spaladium arene. Prije ove koncertne atrakcije na pozornicu su izašli Viski Strip, zagrebački rokeri koji usprkos trudu nisu uspjeli uvjeriti Splićane da se približe pozornici – domaća publika kao da ima duboko ukorijenjeni strah od predgrupe uz uvjerenje da šank i pivo najbolje štite od njihovog zlog utjecaja…

Hej ti dole - zazvali su nas Beograđani nešto prije 23.30, a publika je oduševljeno odgovorila pljeskanjem i ispuštanjem neartikuliranih zvukova. Partibrejkers su u 30 godina karijere nakupili popriličan broj hitova te su bez problema zadovoljavali apetite okupljenih fanova čiji se prosjek godina poklapao sa godinama djelovanja benda. Razini kvalitete njihove glazbe najbolje svjedoči činjenica da njihov prvi single, Hiljadu godina, i danas zvuči jednako uvjerljivo i publici privlačno kao davne 1984. kada je prvi puta službeno objavljen.

Partibrejkers su u petak još jednom demantirali svoje ime

Zvuk u prostoru nije bio odličan, ali je bio pristojan, ni glazbenici nisu imali nekih primjedbi u tom polju, ali je zato Cane pecnuo majstora rasvjete koji je iz nekog razloga mislio da bi se publici moglo svidjeti kada se u njih uperi nekoliko bliješteće bijelih reflektora, pa je nakon pjesme Ćutanje u mikrofon ispalio  - Nemoj da mi bedačiš publiku sa ovim svetlima - pa smo ostatak svirke proveli u ugodnom polumraku, kako i priliči rock koncertu.

Premda su glazbenici konstantno brisali tijela i instrumente ručnicima, pojedinci u publici su za vrijeme pjesme Put ocijenili da atmosfera u Undergroundu nije dovoljno uzavrela pa su zapalili 3 bengalke. Bend ih je apsolutno kulerski ignorirao te nisu dobili nit riječi komentara od Caneta, ali su se zato pobrinuli da iz prostorije isišu posljednje atome kisika raspištoljivši publiku megahitovima Kreni prema meni i Hipnotisana gomila.

Raspištoljivši publiku iz prostorije su isisali posljednje atome kisika

Nešto prije jednog sata ujutro poželjeli su nam svako dobro uz fenomenalnu psihodeličnu izvedbu pjesme Ulični hodač. Očekivano, uslijedila je buka iz partera te se bend nakon par minuta kakofonije vratio na petnaestominutni set. Konačno su, dok im je publika i prije no što su uopće pokazali jasnu namjeru napustiti pozornicu već skandirala Vrati se – vrati se, konstatirali da će se, što prije odu prije i vratiti te smo se konačno oprostili sa Najbolje se putuje. Raspaljena glazba iz zvučnika nadglasala je sve pokušaje negodovanja iz publike i označila kraj koncerta.

Partibrejkersi su jedan od onih bendova koji ne morate slušati svaki dan, niti biti okorjeli fan da bi se dobro zabavili, ali i educirali na njihovom koncertu, te je prava šteta što o tekstovima ovoga benda, koji poziva na ljubav, individualnost i razmišljanje svojom glavom, ne promišlja još veći dio naših sugrađana, sigurna sam da se tada ne bi događale blamaže poput subotnje na Rivi.

Sljedeći tjedan čekaju nas veseli Gustafi i to je vjerojatno kraj događanjima u ovome prostoru dok se temperatura ne spusti jer smo se sinoć, unatoč ventilaciji i nazagrađenim otvorima te činjenici da kapacitet kluba nije bio ni blizu popunjen, sasvim pristojno preznojili, a na pozornici je očito bilo dovoljno vrelo da se Cane zapita - Hoće li da nas poguše? Nije naodmet ni podsjetiti da bi, ukoliko još iz nekog razloga čuvate kartu s Majki, bilo krajnje vrijeme da ju zamijenite.

Pogledajte album u foto galeriji!

napisala: KMaja
foto: Maja Prgomet