Sat ipo u boljoj prošlosti
Većina okupljenih bila je generacijski mnogo bliža Giletu i ekipi nego uobičajenom profilu publike koju viđamo po koncertima. Premda nije bilo popunjeno ni pola kapaciteta Undergrounda, atmosfera čitavoga koncerta Električnog orgazama bila je više nego <strong>ugodna</strong>...
Električni orgazam u petak navečer još su jednom potvrdili epitet kultni pred, optimisti bi rekli, polupunim klubom Spaladium Underground. Većina okupljenih bila je generacijski mnogo bliža Giletu i ekipi nego uobičajenom profilu publike koju viđamo po koncertima, što je možda najvećim dijelom razlog zašto na koncertu nije bilo šutke, i što se klub momentalno ispraznio sa prvim taktovima glazbe iz zvučnika nakon svirke.
Većina okupljenih bila je generacijski mnogo bliža Giletu i ekipi
Bend čiju se glazbu može pokušati odrediti riječima poput psihodelični/art/blues rock ili post punk, krenuo je sa svirkom oko 23.20. Odmah nas vratili 30 godina unatrag sa njihovom prvim objavljenim singlom Konobar, zatim su nastavili sa godinu mlađom Pođimo te krenuli prema drugoj polovici osamdesetih godina sa Vudu Bluz. Sat ipo vremena držali su nas u nekoj, makar glazbeno, boljoj prošlosti kada je igrala rokenrol cijela Jugoslavija, uz poneku pjesmu sa albuma objavljenog prošle godine. Zvuk je ovoga puta bio više na našoj strani – iako nije blizu odličnog, bio je na zadovoljavajućoj razini.
Svirali su hitove poput Ne postojim, Kako bubanj kaže, pjesmu sa Giletovog solo projekta, Više nisam tvoj, ali i najcitiraniju Bowievu stvar, Man who sold the world koju su objavili na trećem albumu, desetak godina prije danas najpopularnije obrade te pjesme. Vrhuncem koncerta bi se mogla proglasiti izvedba pjesme Leptir sa kultnog Lišće prekriva Lisabon, čiji je intro Gile izveo grčeći se iznad monitora uz zadimljenu crvenu pozadinu, brujeći sintesajzer i hrpu fotoaparata i mobitela oduševljenih pojedinaca uperenih prema njemu. Među pjesmama se nisu pretjerano zamarali komunikacijom sa publikom, radije su se posvetili glazbi i zaigrano jamali. Za kraj su ostavili posebnu poslasticu za sve obožavatelje njihovog debi albuma, odlično odsviranu Nebo sa kojom su pokazali kako pjesma stara 30 godina može zvučati svježe i bezvremenski i da, što je najvažnije, tekst koji izvikuju zaista i misle.
Nije bilo popunjeno ni pola kapaciteta, no atmosfera je bila ugodna
Poziv na bis bio je dovoljno uvjerljiv da se zadrže s nama još dvadesetak minuta, počevši sa Kapetanom Esidom. Nakon što su nas definitivno rasplesali još jednim coverom, Do the locomotion, bilo je konačno vrijeme za oproštaj uz vjerojatno najpopularniju pjesmu iz njihovih novovalnih dana – Zlatni papagaj. Sa posljednjim taktovima pjesme publika je izgleda bila zadovoljena Orgazmom te se nisu čuli neki ozbiljniji pokušaji ponovnog dozivanja benda, a glazba koja je zatreštala iz zvučnika ugušila je svaku primisao na pobunu te se klub u rekordnom roku očistio.
Premda nije bilo popunjeno ni pola kapaciteta Undergrounda, atmosfera čitavoga koncerta bila je više nego ugodna – uvjerljivi bend sa izvrsno odmjerenom set listom, koji se i nakon 30 godina djelovanja dobro zabavlja na pozornici te stvara zvučni zid bez praznog hoda, ispraznih solaža i predvidljivih rješenja, uz povremenu erupciju energije iz publike, bili su dobitna kombinacija te jako dobar argument za ponovni silazak u podzemlje 10. lipnja uz Partibrejkerise.
Pogledajte album u foto galeriji!
napisala: KMaja
foto: Maja Prgomet