I Rundek uživao. I tražio Keruma.

Kako je to plesati u dvorani sa sjedalima iskusili su u četvrtak posjetitelji koncerta u sklopu turneje kojom Rundek Cargo Trio promovira svoj prvi album. Nešto prije 21 sat, nakon par bezuspješnih pokušaja vabljenja izvođača na pozornicu pljeskom, pošto se dvorana poprilično napunila već oko osam sati, trojka se popela na pozornicu Doma OSRH na Poljudu.

Odjeća nipošto nije jedino čime je Isabel oduševila prisutne...

Pozornost je definitivno odmah privukla Isabel u prekrasnoj crvenoj haljini sa cvijetom u kosi, no odjeća nipošto nije jedino čime je oduševila prisutne – violina je u njenim rukama razbila sve predrasude o granicama tog instrumenta – ispuštala je zvukove u spektru od električne gitare do kontrabasa, no ni u jednom trenutku nezanimljivo ili predvidljivo. Ni preostalih dvoje članova tria nisu zaostajali sa svojom izvedbom. Multiintstrumentalist Dušan Vranić za svojim je instrumentima proizvodio čaroliju ritma i melodije dok je Darko Rundek svojom gitarom, vokalom i karizmom sve podigao na još višu razinu.

Program se sastojao od dva dijela. U prvome su nas dijelu nastupa ukrcali na Plavi avion, od pjesme do pjesme, izvodeći ih redoslijedom identičnom onom na albumu, uz minimalnu komunikaciju sa publikom. Pauze između pjesama ispunio bi pljesak i pokoji kratki komentar sa pozornice. – Znate li gdje je Trešnjevački plac?, pitao je Rundek najavljujući Sanjala si da si sretna, na što je iz publike doletjelo sarkastično intonirano Kako ne! – Na Trešnjevci, pomirljivo je konstatirao Rundek i nastavio sa pjesmom. Na sljedećoj skladbi, Li – la, publika se lagano počela opuštati pa su dodali bendu novi ritam pljeskom, no nitko se nije ni mrdnuo sa mjesta.

Para ljude vara Rundek je najavio kao pjesmu koju su odsvirali za djelatnike jedne banke, te nam je izveo i intro – uglazbljeni izvještaj sa svjetskih burzi. Premda su im, kako su se požalili, reflektori tu i tamo zasmetali, a i neka im je ventilacija bučala, bend nas je vrlo uvjerljivo uvukao u svijet Plavog aviona, i prvih je sat ipo vremena nastupa prošlo kao u nekom snu. Posljednja pjesma prvoga bloka, Drina, naprosto je tražila da likovi koje glazbenici igraju na pozornici zapale cigaretu – to ne spada pod zakon o pušenju na javnim mjestima, objasnio nam je Rundek. Potom su nas poslali na pauzu, da i publika štogod zapali, popije ili formira red pred wc-om, kako koga veseli.

U prvome su nas dijelu nastupa ukrcali na Plavi avion

Kada smo se dvadesetak minuta poslije ponovo našli u dvorani, Rundek je pitao – Jel Kerum tu? Na niječni odgovor koji je dobio iz publike razočarano je ustvrdio – Rekao je da će doći.

Zatim je uslijedio dio koncerta u kojem su se Splićani našli na poznatom terenu – čim je krenula Ena, krenuo je i oduševljeni pljesak i pjevanje iz gledališta. Znate li pjesmu Za šaku rubalja?, pitao je Rundek. Naučite je, trebat će vam, ne bez gorčine je ustvrdio.

Uzalud pitaš, Ay Carmela, Ruke, Bi mogo da mogu, Ljubav se ne trži definitivno su zagrijale publiku te je uistinu nije trebalo nagovarati da, u trenutku kada je Vranić pitao – Što vi ne možete ustati i plesati?, uistinu i odlijepi stražnjice od stolica i zanjiše se u ritmu Apokalipsa, koja je bila definitivni klimaks koncerta. – Ali bez pretjerivanja, vi ste jedna od najboljih publika pred kojom smo svirali na ovoj dugoj turneji, sa oduševljenjem je rekao Rundek. Oprostili su s nama pola sata prije ponoći, no nikome u dvorani nije ni palo napamet napustiti mjesto događaja te su se glazbenici, nakon par minuta kakofonije skandiranja i pljeskanja, vratili na dvadesetominutni bis.

Prvi su ustali i zaplesali u ritmu Apokalipsa

Krenuli su sa Sejmeni, da bi se potom prisjetili Milana Mladenovića pjesmom Kao da je bilo nekad, te smo se na koncu oprostili prekrasnom Šal od svile.

Gotovo tri sata proslave glazbe prošlo je u dahu, a oni kojima se nije žurilo kući, nastavili su se družiti sa bendom u sada već neizostavnom hostelu Golly&Bossy.

Pogledajte album u galeriji!

napisala: KMaja
foto: Maja Prgomet