Splitske stripove u splitske novine!

Povodom promocije stripa Tintin Split je prošlog četvrtka posjetio jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih strip autora, prevoditelj i utopistički izdavač koji ipak stoji nogama čvrsto na zemlji, Darko Macan. Njegovog gostovanje u prostorima Francuske Alijanse u Marmontovoj iskoristili smo kao povod za razgovor o stripu općenito, što mu zadaje glavobolju i još pokojim detaljima.

Što čini Tintina različitim od ostalih?

Stripovi koji se izdaju u nas obično ne dožive ovako opsežnu promociju, što čini Tintina različitim od ostalih?

Pošto Spielbergu ove godine izlazi film o Titinu, strip je dobio praktički besplatnu reklamu, što je Algoritam kao izdavač zgodno iskoristio. Organizatori mjeseca frankofonije su prepoznali važnost toga stripa za francusku kulturu te su se potrudili prirediti predstavljanja u nekoliko gradova. Osobno, jako sam sretan što imam priliku promovirati meni najdraži strip na svijetu. Tintin je prototip Europskog stripa – svi autori sa kontinenta se ili vežu za njega ili bune protiv njega, ali ga ne mogu izbjeći.

Smatrate li, s obzirom na starost toga stripa i trenutačno popularne žanrove, da će Tintina prihvatiti šira publika?

Tintin je jedan od onih stripova koji odlično funkcionira za starije koji su ostali djeca u srcu, te za najmlađe, koji još ne znaju što je moderno. Smatram da će publike biti.

Tintin je strip za njamlađe i za starije koji su ostali djeca

Smatrate li da bi taj lik mogao dobro poslužiti kao sredstvo edukacije u školama, primjerice za povijest?

Povijest je kako god okreneš djeci nezanimljiva kategorija, a svaki strip je dobro sredstvo da djeca zavole čitanje – dok uživaju u stripu praktički nisu ni svjesni da čitaju. Tintin pokriva povijest ali ne vjerujem da djeca to registriraju, njih zanima avantura, akcija…

Više nema prepreke za uspjeti vani

Kakva je razlika u strip stvaralaštvu između poslijeratnih devedesetih i danas?

Nakon suše od desetak godina pojavilo se dvadesetak autora koji rade stripove iz čiste ljubavi, bez nekog predumišljaja o komercijalizaciji. Tome je pridonio i razvoj interneta – danas imamo preko milijun stripova na webu, dakako nemaju svi ambiciju postati profesionalci, no razbila se paradigma, sada svi mogu utjecati na svih, nema više granica. Najbolje je to što se svaki autor može predstaviti te dobiti direktno komentare čitača.

Da li je hrvatski strip suvremen?

Da. Neki naši autori jako dobro kotiraju u svijetu – to je taj utjecaj interneta o kojem smo pričali –Sara Divjak primjerice objavljuje na kolektivnom blogu Smackjeeves sa svojim Čarapama na pruge, a Stjepa Šegvić se probija u fantasy svijetu. Premda se, naravno, još uvijek gledaju preporuke, sada, uz dosege tehnologije, nema prepreke za uspjeti vani.

Postoji li u nas alternativni strip i prodaje li se?

Postoji, ali se ne prodaje. U posljednjih 3-5 godina je doduše buknulo izdavaštvo, ali domaći su autori na policama trgovina nevidljivi. No nemojmo se zavaravati, autorski strip ni na mnogo većim tržištima od našeg nema velike šanse za probitak. Realna je situacija da se može prodati 60ak komada izdanja, a dalje ovisi koliko tko ima rodbine i prijatelja. Nije strip tu poseban, ista situacija je i sa poezijom i prozom; osim razvikanih autora koje vidimo na reklamama slabo se išta prodaje…

Gostovanje Draka Macana kao povod za razgovor o stripu

U čemu je problem, prema vašem iskustvu?

U distribuciji. Veliki lanci traže i veliki rabat, pa su dakako i cijene veće, malih trgovina praktički više ni nema, tako da ne čudi da ljudi kupuju knjige na kioscima i na sajmovima. Naravno da kupuju tamo gdje im je jeftinije.

Od čega vas, kao izdavača, boli glava?

Od skladišta u kojem leže neprodane knjige. Mentor u startu radi kao small press – trudimo se plivati, radimo bez profita. Objavljujem svoje radove i ono što mi se svidi. Firma samu sebe pokriva i zadovoljan sam dok ne poslujemo sa gubitkom.

Može li se u nas živjeti od stripova?

Bavim se kombinacijom djelatnosti – crtanje stripova, pisanje i izdavaštvo. Snalazim se iz više izvora.

Kako ste došli na ideju za strip album Dnevniq?

Dobio sam na poklon bilježnicu od 160 stranica, što mi se jako svidjelo i odlučio sam jednostavno raditi jedan strip svaki dan. To je bilo jako oslobađajuće iskustvo, pošto sam crtao bez olovke, direktno flomasterom pa kako ispadne. Jako sam zadovoljan rezultatom.

Plodna splitska strip scena

Zašto se više Q strip magazin ne može kupiti na kioscima i na koji bi se način moglo u nas popularizirati čitanje stripova?

Kada je Tisak prešao u ruke Agrokora promijenili su se uvjeti poslovanja te je poslalo neisplativo slati magazin na kioske. Nažalost, i prije toga smo primijetili da broj čitatelja iz broja u broj opada. Smatram da bi bilo najbolje uvesti tjedne ili mjesečne podliske u novine, kao što se promoviraju stil, ljepota, more, masline, da se tako promoviraju domaći autori. Zanimljivo je da na primjer splitske dnevne novine ne objavljuju stripove domaćih autora, dok je splitska strip scena jedna od plodnijih u nas.

Radite li trenutno na nekom novom stripu ili imate neke planove?

Uvijek radim na nečemu, na 500 strana sam stalno, a koga zanimaju detalji - projekte uvijek dokumentiram na blogu. Konstanta su mi Sergej i Borovnica.

Ističe li se neki od vaših albuma među ostalima i zašto?

Premda su mi svi podjednako dragi, neosporno se ističe Borovnica. Nedavno sam izračunao da ju je pročitalo oko 200 tisuća djece.

Nikada mi nije palo na pamet da bi mi moglo ponestati ideja

Borovnicu pišete i crtate već dva desetljeća, ponestane li vam ideja?

Nikada mi nije palo na pamet da bi mi moglo ponestati ideja. To je način razmišljanja kojim interpretiram vanjski svijet – dok napišem jednu epizodu smislim ih tri. Kako sam sa Dnevniqom zapisivao sve što mi je palo na pamet, tako isto to radim sa Borovnicom, ali za djecu.

Prema vašem mišljenju, kakav je položaj stripa danas u odnosu na nedavnu prošlost?

Strip je u mnogo boljoj poziciji – više se ne smatra da mu nije mjesto u knjižnicama i knjižarama, smatram da se situacija dosta poboljšala.

Kao scenaristu, sa kojim vam je autorom bilo najdraže surađivati?

O mrtvima sve najbolje, definitivno Edvin Biuković. Od živućih uživam surađivati sa Bartolićem, zbog smijeha, Milanovićem, intelektualno, te sa Suđukom. Njega ljudi vole čitati.

razgovarala: KMaja
foto: Željko Šunjić