Nerasplesani uz irski melos
Zahvaljujući organizatorima projekta St. Patrick's festival Split 2011, splitskom su dvoranom Lora u četvrtak i subotu navečer odjekivali zvukovi <strong>originalne</strong> irske glazbe. Dobrodošlo osvježenje u splitskoj glazbenoj ponudi možda je moglo privući i više posjetitelja.
Zahvaljujući organizatorima projekta St. Patrick's festival Split 2011, splitskom su dvoranom Lora u četvrtak i subotu navečer odjekivali zvukovi originalne irske glazbe.
Splitska se publika tako u četvrtak po prvi put susrela sa tročlanom skupinom Cran. Duhoviti, spontani i pristupačni, komunicirali su sa publikom pjesmom i pričom na engleskom, irskom, hrvatskom i narječjima gaelskog jezika.
Organizatoru treba priznati da je mislio na dobrobit publike i dnevnu preporučenu dozu sna – potpuno atipično za Split, svirka je počela u najavljenih 20 sati, i trajala do sitno iza 22 sata, uz petnaestominutnu pauzu na kojoj su zainteresirani mogli kupiti koji nosač zvuka i proćakulati sa izvođačima, tako da izlazak uz Irce nije nikoga koštao podočnjaka.
Jedini problem je bio u tome što su glazbenici izvodili pretežno plesnu glazbu za ljude koji ne plešu, pošto dvorana u Lori sa svojim stolicama više odgovara kakvoj kazališnoj predstavi, a ne živahnim ritmovima na koje smo navikli uživati uz koju kapljicu.
Sukladno okruženju, koncert je privukao nešto stariju publiku, bez puno mladih snaga, koja je doduše svaku skladbu ispratila toplim pljeskom, ali su se izvođačima u pjesmi rukama pridružili tek na posljednjem broju.
Nedostatak kretanja u publici nadoknadili su izvođači zafrkancijom među pjesmama i odličnom komunikacijom sa posjetiteljima.
Nedostatak kretanja u publici nadoknadili su izvođači zafrkancijomNakon što su se naklonili i otišli sa pozornice, publika je zahtijevala bis. Svirat ćemo još jednu, hoćete li onda otići? upitao je pjevač. Premda su im glasnice već bile na izmaku snaga zbog gripe, za Splićane su na koncu izveli baladu o Willie Tayloru, veselu pjesmu o umorstvu, pokolju i smrti, čovjeku čija je žena bila jako uznemirena kada je otkrila da se on oženio drugom. Pa ga je upucala. To je sve skupa dakako zvučalo mnogo veselije, te su se Irci, oduševljeni publikom, uz želju da ih pozovemo natrag, u vedrom tonu oprostili sa Splićanima.
U subotu su nas, ponovo u 20 sati, dočekali domaći The Skelligs, koji su svojom kombinacijom instrumentala te pjesama na hrvatskom i engleskom jeziku, što vlastitih, što obrada, publiku pripremili na vanserijsko glazbeno iskustvo u našem gradu – irske Beoga.
Za komunikaciju sa publikom bio je zadužen simpatični bubnjar, koji je svojim upadicama i vicevima (koje je najavljivao sa - istinita priča!) zabavljao bend i publiku. Na samom početku nas je upozorio da sviraju plesnu glazbu, a ako tko od vas želi plesati… sretno - konstatirao je aludirajući na uistinu nemoguće uvjete za plesanje u dvorani. Publika je energiju koju bi unijela u drmusanje uložila u pljeskanje, te ih je zdušno pratila na svim vedrijim mjestima skladbi. Svirali su pretežno instrumentale koje su skladali članovi skupine, uz pokoju vokalnu izvedbu violinistice, miješajući hrpu glazbenih žanrova – od irske tradicionalne glazbe do američkog bluesa. Vrhuncem koncerta bi se mogla označiti izvrsna solo izvedba bubnjara, koji je u nekoliko minuta demonstrirao koliko se sve zvukova može izvući iz naizgled jednodimenzionalnog instrumenta. Malo prije 23 sata odlučili su pozdraviti publiku, no Splićani ih nisu htjeli pustiti tako lako. Vi ste najbolja Hrvatska publika pred kojom smo svirali poručili su nam sa pozornice ne propuštajući naravno naglasiti da im je ovo prvo gostovanje u Hrvatskoj. Odsvirali su još jednu skladbu, a na koncu su im se pridružili i članovi The Skelligsa. Gužva na pozornici izrodila je još jednim vedrim plesnim ritmom kojim su se ipak konačno i oprostili od nas.
Dobrodošlo osvježenje u splitskoj glazbenoj ponudiDobrodošlo osvježenje u splitskoj glazbenoj ponudi možda je moglo privući i više posjetitelja – iskreno se nadam da će se organizator i dogodine upustiti u ovu avanturu jer ovakve kulturne ponude Splitu definitivno nedostaje.
Nakon ovih koncerata ostaje samo pitanje, da li je za ovakve bendove primjerena dvorana u Lori i postoji li uopće u Splitu dvorana za koncerte koji zahtijevaju odlično ozvučenje, intimnu atmosferu, ali i mogućnost plesa za one koje irski melos sirenski poziva na gibanje u ritmu.
Pogledajte album u foto galeriji!
napisala: KMaja
foto: Maja Prgomet