Uz njih banke mogu spašavati živote
15_03_2011
Zahvaljujući originalnoj ideji kako povezati bankarsku djelatnost sa medicinom tim troje <strong>studenata </strong>splitske Ekonomije odabran je među 45 polufinalista. Pobliže su nam objasnili projekt te podijelili svoja razmišljanja o studiranju, društvenoj odgovornosti i volontiranju...
Zahvaljujući originalnoj ideji kako povezati bankarsku djelatnost sa medicinom - transplantacijom organa da budemo precizniji – troje studenata diplomskog studija Informatičkog menadžmenta splitske Ekonomije okupljeni u projektu Beyond Life odabrani su, od 255 prijavljenih timova iz čitavog svijeta, među 45 polufinalista projekta Citizen Act, podkategorija Citizenship, kojeg organizira grupacija Societe Generale. Projekt se provodi već šestu godinu, a hrvatski timovi, njih jedanaest, su se na natjecanje prijavili prvi put. Među njima su se najkvalitetnijima pokazali zagrebački Blue Lagoon i splitski Beyond Life, čije nam je dvoje od troje članova (treća članica, Ivana Biluš, je na razmjeni studenata u Austriji) – Dunja Duranović i Luka Bakotin, pobliže objasnili projekt, daljnji tok natjecanja te podijelili svoja razmišljanja o studiranju, društvenoj odgovornosti i volontiranju.
Transplatacijom u završnicu
Kako ste došli na ideju prijaviti se na natjecanje?
Naši su profesori, nakon što su se upoznali sa projektom Citizen Act, procijenili da bi nas troje bili dobar tim, te su nam predložili da osmislimo neki projekt za natječaj. Pošto se svo troje otprije znamo, nije nam bio problem raditi zajedno, no smisliti originalnu ideju koja nije već viđena nije bilo nimalo jednostavno.
Dunja Duranović i Luka Bakotin, Ivana Biluš je na razmjeni studenataOtkud uopće ideja spojiti doniranje organa sa bankarskom djelatnošću?
Proučavajući projekte koji su prijavljivani prethodnih godina primijetili smo da se uglavnom baziraju na promicanje prava manjina, žena i slično, no mi smo željeli napraviti nešto potpuno originalno, što još nitko nije primijenio. Ako razmislimo koliko je u Hrvatskoj niska društvena svijest o doniranju organa, strah od donorske kartice zbog neupućenosti i neznanja, ideja o projektu kojim bi se širila svijest o donorstvu naprosto se nametnula. Jedan čovjek može donirati sedam organa, to je sedam spašenih života, i cilj je našeg projekta upoznati što širi krug ljudi sa provjerenim informacijama o toj grani medicine.
U redu, no zar bankarska djelatnost nije profitabilna? Kako se vaš projekt uklapa u bankarsku logiku?
Projekti koji se prijavljuju na natječaj ne moraju donositi direktan profit banci – našim projektom omogućavamo banci novu marketinšku strategiju, a u isto vrijeme promičemo spašavanje života.
Što točno predviđa vaš projekt?
Pošto se radi o podizanju društvene svijesti, pristupilo bi se edukaciji zajednice, prvo djelatnika u bankama, potom partnera, klijenata i tako dalje. To bi se postiglo pomoću niza akcija, plakata, radionica i sličnog. Dalje, predlažemo stipendije od strane banke za studente medicine koji bi se bavili transplantacijom organa, zatim sponzoriranje manifestacija kojima se podiže svjesnost građana, poput Sportskih igara transplantiranih i Hodajmo kroz život, te povoljniju kreditnu liniju za osobe koje moraju plaćati bolničke troškove zbog transplantacije. Na taj način banka pridonosi društvu i potiče spašavanje života, a u isto vrijeme dobiva nove prostore za oglašavanje te podiže svoj ugled društveno korisnim radom.
Beyond Life: marketinška strategija koja spašava živote
Kako bi pristupili problematici što profesionalnije, kontaktirali smo dr. Karamanovića koji se bavi transplantacijom organa, kao i osobu koja je prošla kroz transplantaciju, te zagrebačku i splitsku udrugu transplantiranih. Svima se projekt jako svidio te smo dobili njihovu punu podršku.
Prema uvjetima natjecanja samo prvoplasirani projekt će se i realizirati, no bez obzira na ishod, smatrate li da bi vaš projekt mogao zaživjeti?
Mislimo da nema apsolutno nikakve prepreke, projekt je u potpunosti provediv; ideja je naša, no u realizaciji smo se konzultirali sa više stručnjaka iz raznih područja te smo vrlo zadovoljni konačnim ishodom.
Kako ste uskladili rad na projektu sa svojim fakultetskim obavezama?
Kolege na fakultetu su vrlo susretljivi i sa naklonošću gledaju na naše aktivnosti, ali mi učimo i polažemo ispite kao i svi drugi studenti. Pitanje je samo raspodjele vremena i određivanje prioriteta – naravno da, ako cijeli dan sjedimo pred televizijom ili ispijamo kave, ne bismo nikako uspjeli stići baviti se ovim, no uz dobru organizaciju i viziju što se želi postići, ništa nije nemoguće.
Smatrate li da, kao studenti Sveučilišta u Splitu, imate manje prilika za obrazovanje od vaših kolega iz zapadnoeuropskih zemalja?
U principu da, pošto ta famozna mobilnost studenata o kojoj se toliko pričalo, još uvijek nije zaživjela. Dovoljno je ilustrativan podatak da je od naših 300 kolega s godine tek njih 5 iskoristilo ERASMUS program razmjene. Dunja promovira AIESEC praksu te iz prve ruke može posvjedočiti o neupućenosti i nezainteresiranosti određenog broja studenata. Da li je u pitanju strah od novog, od promjene, ne znamo, ali kolege bi trebali prebroditi svoje predrasude. Svi bi pristali na atraktivne stipendije u zapadnim zemljama, na koje se jave stotine aplikanata sa debelim CVom iz cijeloga svijeta, dok se istočnije zemlje izbjegavaju, premda se i tamo mogu sakupiti vrijedna iskustva.
Volontiranje i istočne zemlje - zanemareni izvori prakse i iskustava
Nedavno je naš gradonačelnik izjavio da samo budala radi da na zaradi. Što vi, kao budući ekonomisti, mislite o volontiranju?
Mislimo da je to u nas dosta podcijenjeno, mladi još nisu svjesni potencijala koji leži u tome. Naravno, svi smo različiti i svih nas pokreću druge stvari, pa će tako nekima dovoljna nagrada biti spoznaja da su nekome pomogli, uljepšali mu dan, dok bi i oni koji vole kalkulirati mogli pronaći neku korist iz volontiranja – stječe se dragocjeno iskustvo i reference. Danas nije nikakvo čudo imati fakultet, te mladi moraju početi razmišljati o načinima da iskoče iz mase, a volontiranje je definitivno izvrstan način za primjenu u praksi nečega o čemu smo samo slušali u učionicama, te za stjecanje novih kompetencija i iskustava.
razgovarala: KMaja
foto: Maja Prgomet
Kako bi pristupili problematici što profesionalnije, kontaktirali smo dr. Karamanovića koji se bavi transplantacijom organa, kao i osobu koja je prošla kroz transplantaciju, te zagrebačku i splitsku udrugu transplantiranih. Svima se projekt jako svidio te smo dobili njihovu punu podršku.
Prema uvjetima natjecanja samo prvoplasirani projekt će se i realizirati, no bez obzira na ishod, smatrate li da bi vaš projekt mogao zaživjeti?
Mislimo da nema apsolutno nikakve prepreke, projekt je u potpunosti provediv; ideja je naša, no u realizaciji smo se konzultirali sa više stručnjaka iz raznih područja te smo vrlo zadovoljni konačnim ishodom.
Način da iskočiš iz mase
Kako ste uskladili rad na projektu sa svojim fakultetskim obavezama?
Kolege na fakultetu su vrlo susretljivi i sa naklonošću gledaju na naše aktivnosti, ali mi učimo i polažemo ispite kao i svi drugi studenti. Pitanje je samo raspodjele vremena i određivanje prioriteta – naravno da, ako cijeli dan sjedimo pred televizijom ili ispijamo kave, ne bismo nikako uspjeli stići baviti se ovim, no uz dobru organizaciju i viziju što se želi postići, ništa nije nemoguće.
Smatrate li da, kao studenti Sveučilišta u Splitu, imate manje prilika za obrazovanje od vaših kolega iz zapadnoeuropskih zemalja?
U principu da, pošto ta famozna mobilnost studenata o kojoj se toliko pričalo, još uvijek nije zaživjela. Dovoljno je ilustrativan podatak da je od naših 300 kolega s godine tek njih 5 iskoristilo ERASMUS program razmjene. Dunja promovira AIESEC praksu te iz prve ruke može posvjedočiti o neupućenosti i nezainteresiranosti određenog broja studenata. Da li je u pitanju strah od novog, od promjene, ne znamo, ali kolege bi trebali prebroditi svoje predrasude. Svi bi pristali na atraktivne stipendije u zapadnim zemljama, na koje se jave stotine aplikanata sa debelim CVom iz cijeloga svijeta, dok se istočnije zemlje izbjegavaju, premda se i tamo mogu sakupiti vrijedna iskustva.
Volontiranje i istočne zemlje - zanemareni izvori prakse i iskustavaNedavno je naš gradonačelnik izjavio da samo budala radi da na zaradi. Što vi, kao budući ekonomisti, mislite o volontiranju?
Mislimo da je to u nas dosta podcijenjeno, mladi još nisu svjesni potencijala koji leži u tome. Naravno, svi smo različiti i svih nas pokreću druge stvari, pa će tako nekima dovoljna nagrada biti spoznaja da su nekome pomogli, uljepšali mu dan, dok bi i oni koji vole kalkulirati mogli pronaći neku korist iz volontiranja – stječe se dragocjeno iskustvo i reference. Danas nije nikakvo čudo imati fakultet, te mladi moraju početi razmišljati o načinima da iskoče iz mase, a volontiranje je definitivno izvrstan način za primjenu u praksi nečega o čemu smo samo slušali u učionicama, te za stjecanje novih kompetencija i iskustava.
| Od 255 među 45 pa... Ipak ne među 10. Splićani su, zahvaljujući svome projektu, do sada jedan put posjetili Pariz, gdje su se upoznali sa ostalim autorima projekata te dobili savjete i smjernice od ljudi iz vrha uprave Societe Generale grupacije. Prošlog su utorka saznali da su četvrti u ukupnom poretku u kategoriji medijske promocije (ocjenjuje se pet kategorija), a u ponedjeljak da ipak nisu uspijeli izboriti finale u koje je izabrano deset timova. |
razgovarala: KMaja
foto: Maja Prgomet