Mrzla Pecha Kucha

U amfiteatru Doma mladih nije bilo dovoljno sjedećih mjesta za sve one koji su željeli prisustvovati prvoj splitskoj Pecha Kucha večeri, gdje je 11 prezentera pokušalo u svojih 6 minuta i 40 sekundi okupljenima približiti svoju strast i/ili profesiju. Kroz večer nas je, nakon par uvodnih riječi Saše Antića, vodio trojac iz Gitka, čiji su najavni komentari pogađali ravno u žicu, umotani u celofan humora, dakako.

Led je probio Damir Karakaš, koji je od svih umjetničkih grana kojima se bavi, publici odlučio predstaviti svoje umijeće sviranja harmonike uz projekciju fotografija plemena. Nakon ove izvedbe najavljivač je zahvalio organizatoru što je predstavljanje vremenski ograničeno i najavio sljedeću prezentericu.

Prva splitska Pecha Kucha večer napunila je amfiteatar Doma mladih

Sagita Mirjam Sunara bacila je sasvim drugačije svjetlo na restauraciju – vjerujem da se rijetko tko prije sinoćnje prezentacije zapitao kako za buduće naraštaje očuvati umjetnička djela poput par tona banana, površine prekrivene peludom ili biste od kebaba. Ova asistentica na splitskom UMAS – u se, zahvaljujući sposobnosti gotovo nevjerojatno brzog govora, uspjela dotaknuti i Sveučilišta u sjeni i pozvati studente među okupljenima da svojim glasom pridonesu izboru najboljih profesora na splitskom Sveučilištu.

Slaven Tolj svojih je nešto manje od sedam minuta iskoristio da tu i tamo prokomentira fotografije koje su se izmjenjivale na projektoru – dokumentacije njegovih umjetničkih akcija. Nešto više o samoj umjetnosti koja se krije iza svega toga Tolj je zadržao za sebe, uglavnom komentirajući godinu nastanka pojedine fotografije, a slide show je završen fotografijom hrvatske zastave koja na televiziji označava odjavu programa.

Lana Cavar, dizajnerica koja živi radi na relaciji ZG-NY, pokazala je neke svoje dizajne, kojima je misao vodilja iskorištavanje dostupnih resursa i prilagođavanje situaciji uz maksimalnu efikasnost.

Jedina od svih ovih večeras koja nešto korisno radi, kako je predstavljena Đordana Barbarić, okupljenima je prezentirala kronologiju rada udruge Most. Osim samih volontera, statistika i brojki, predstavljene su i priče djece čije je živote Most uvelike promijenio, te beskućnici, kojima udruga već godinama nastoji osigurati krov nad glavom.

Davor Bušnja, arhitekt koji radi na relaciji Zagreb - Dubrovnik, predstavio je tri svoja projekta na temu javnog prostora.

Mnogi su svjesno pristali na smrzavanje u hladnom amfiteatru

Nakon bombastičnog uvoda u kojem je natjerao publiku da se podigne na noge i pozdravi najjačeg, najboljeg, najgenijalnijeg čovjeka koji je hodao Zemljom, čije ime ne može niti izgovoriti, najavljivač se našao u pomalo nezgodnoj situaciji kada su mu dojavili da dotični ipak nije došao, pa se publika morala zadovoljiti prezentacijom Petra Grimanija. Grimani je okupljenima pokušao približiti projekt 21. proljeće sa kojim je kroz godine proputovao Europu, te objasniti svoju viziju bizona i tuljana koji su nastanjivali prostor Euroazije.

Joško Božanić predstavio je priču o gajeti falkuša, koju je projektirao Velimir Salamon, a fotodokumentirao Ivo Pervan. Fotografijama je sažeto trinaest godina života falkuše Comeza – Lisboa, koja je sagrađena povodom Svjetske izložbe EXPO u Lisabonu, a Božanić je priču iza falkuše publici predstavio ispričavši san koji je sanjao večer prije porinuća. Predstavljanje je zaključio prigodnom pjesmom na čakavskom dijalektu.

Damir Gamulin Gamba prikazao je dokumentaciju za dizajn plakata – kako je fotografirao zvuk za Jazz festival, te rad za Festival dokumentarnog filma, gdje je veliki plakat za Festival fotografiran na javnim mjestima, među ljudima – na tržnici, u trgovačkim centrima i slično.

Idis Turato predstavio je svoje arhitektonske projekte od kojih neki graniče sa performanceom. Glavna misao vodilja njegova rada, kako je naglašavano u prezentaciji, je redefiniranje i ponovo iskorištavanje postojećih gotovih elemenata .

Posljednji je pred publiku stao Boris Šitum, predstavnik neoklasične Trsteničke škole, kako ga je najavljivač okarakterizirao, koji je predstavio svoje radove, ali i radove umjetnika okupljenih u udruzi Kvart. Ovacije iz publike su pobrala djela Hajdučko srce, originalno izloženo na izložbi Trstenik underground, majica sa natpisom WLAY, te reklama uz prometnicu, karakteristična crna shopping – vrećica na kojoj piše Smrt je blizu.

Program se nakon prezentacija nastavio druženjem u hodniku

Splićanima ovakvih manifestacija očito nedostaje, pošto su mnogi svjesno pristali na smrzavanje (nažalost, u slabo izoliranom amfiteatru u kojem temperatura nije bila puno viša od vanjske, ne vrijedi uzrečica u stadu je toplije) za vrijeme izlaganja, te su se, što je još ljepše, nastavili družiti i nakon prezentacija uz DJa Sašu Antića, u prostoru odijeljenim sa nekoliko milimetara stakla od mrzle noći, u kojoj je zaplesala pokoja pahulja snijega. Ne sumnjam da bi ovakva vrsta manifestacija u Splitu mogla definitivno zaživjeti, te vjerujem da je svatko sa sinoćnje Pecha Kuche otišao bogatiji za neko novo znanje i iskustvo, a to je, na koncu i cijela poanta projekta.

Pogledajte album u foto galeriji!

napisala: KMaja
foto: Maja Prgomet