Oni šta trču po zidovima

Odnedavno se u javnosti sve češće koriste neke neobične riječi francuskog porijekla, a najčešće parkour i traceur, za opisivanje onih, kako bi narod rekao - šta trču po zidovima. Što je točno Parkour, što predstavlja za njega, te kako se novi članovi mogu uključiti u postojeću ekipu, objasnio nam je Dino Bogovac, pokretač udruge No limits i jedna od istaknutijih ličnosti u toj disciplini na splitskoj sceni.

Dino Bogovac, jedna od istaknutijih ličnosti na splitskoj Parkour sceni

Od kada se baviš Parkourom, što te potaklo na to?

Za Parkour san saznao prije pet godina kada se na televiziji prikazao film Yamakasi i tada sam, čisto iz znatiželje, sa par prijatelja pokušao preskočiti pokoji zidić u kvartu i bilo je zabavno... Međutim, s vremenom smo počeli gledati Parkour na drugi način, za nas je postao puno više od same fizičke aktivnosti, postao je načinom života, alternativa za sve do tada poznate načine zabave i životne stilove. Parkour ljude uči savladavati strah i prepreke, podiže im samopouzdanje, a to se lako primjenjuje na svakodnevni život.

Prije tri godine smo se počeli ozbiljno baviti Parkourom i godinu smo dana trenirali samo nas četvero (Luka Prusac, Marin Brstilo, Anto Subašić i ja) danas vodećih u Splitu. Zatim smo počeli organizirati treninge subotom za sve zainteresirane, kako bi im približili disciplinu što pravilnije i sigurnije, objasnili filozofiju koja stoji iza Parkoura i ukazali na ozbiljnost nepromišljenih spektakularnih skokova.

Koliko se ljudi u Splitu bavi time trenutačno, a koliko u Hrvatskoj?

Prije tri godine, kada sam ja preuzeo inicijativu za organiziranje treninga u Splitu, bilo je svega dvadesetak aktivnih traceura. Kroz godine je kroz Parkour Team Split prošlo oko 170 ljudi, a danas brojimo 60ak aktivnih članova u Splitu i okolici.

Kroz godine je kroz Parkour Team Split prošlo oko 170 ljudi

U Hrvatskoj postoje organizirane ekipe u većim gradovima – Zagrebu, Osijeku, Zadru, Rijeci... Ne znam točno koliko se ljudi bavi time u Hrvatskoj, ali znam da se broj aktivnih traceura u proteklih pet godina utrostručio kako se disciplina kroz medije popularizirala.

Jeste li povezani sa ostalim traceurima po Hrvatskoj?

To je nešto na čemu inzistiramo, jer u Hrvatskoj Parkour nije još toliko raširen. Naravno da postoje ljudi u ostalim gradovima koji treniraju jednako poput nas, ali zbog raznoraznih obaveza, škole, faksa i slično, nismo u mogućnosti češće organizirati neka okupljanja kako bi se bolje povezali. Imamo u planu ove godine definitivno posjetiti par gradova, upoznati se s domaćinima, povezati se i podijeliti iskustva.

Imate li želju popularizirati disciplinu, tj privući što više novih članova ili jednostavno upoznati javnost sa svojim djelovanjem, da budete prihvaćeni i da vas ne gledaju čudno na ulici? Koji su dakle planovi za budućnost?

Naravno da nam je to želja – svakim medijskim istupom nastojimo informirati ljude o Parkouru kao disciplini i načinu života, objasniti kako to nema veze sa huliganstvom, te pružiti što više informacija zainteresiranima. Najvažniji plan za budućnost je, nakon što smo osnovali udrugu, dobiti pravo na korištenje nekog sportskog objekta u Splitu kako bi u još sigurnijim uvjetima mogli podučavati sve zainteresirane. Također, tu su i realizacija ideje o izgradnji prvog Parkour parka u Hrvatskoj u suradnji sa Gradom Splitom, te izrada weba Parkour Team Split, u svrhu bolje povezanosti, organizacije i informiranja.

Dok ne dobiju prostor svake subote su na livadi ispred Treće gimnazije

Što bi poručio osobama koje razmišljaju o tome da se počnu baviti Parkourom? Postoji li neka dobna granica, nekakva ograničenja i slično?

Prije svega bi svim zainteresiranima preporučio da dođu na jedan od treninga koji je namijenjen novim članovima kako bi se uopće upoznali s disciplinom i čuli pokoji savjet i preporuku od iskusnijih članova.

Dobna granica je 14 godina, iz razloga što se tu radi o zahtjevnim pokretima koji mogu utjecati na još nedovoljno razvijeno tijelo, a i stoga što ova disciplina iziskuje ozbiljan pristup treniranju. Polaznici kroz godine treninga izgrađuju svoje tijelo i um te počnu naučene pokrete primjenjivati u različitim situacijama, na različitim mjestima, ali osnove su u Parkouru temelj cijele discipline i one se ponavljaju, ma koliko se dugo bavili time.


Svi zainteresirani, koji se žele dodatno informirati o disciplini, početi se baviti disciplinom ili ih samo zanima kako trening izgleda, mogu doći bilo koju subotu u 10 sati na livadu s južne strane Treće Gimnazije, poznate kao MIOC.

Parkour predstavlja slobodu, stil života i način izražavanja

Parkour nije natjecateljski sport, misliš li da bi ga okolina lakše prihvatila da jest?

Parkour je disciplina, po definiciji, umjetnost kretanja. Realno, mislim da bi bio popularniji da je natjecateljski orijentiran, ali baš iz razloga što nije, dolazi njegova posebnost, to ga čini drugačijim. Natjecanjem bi se izgubio onaj pravi pojam kretanja i slobode zbog kojeg ga većina nas i preferira.

Ljude uglavnom zanima koju korist ima netko od nekog djelovanja – što ti imaš od parkoura, što on predstavlja za tebe?

Pomoću Parkoura sam izgradio um, tijelo i duh. Savršen sklad između to troje čini potpuni mir, koncentraciju i usklađenost pokreta, čemu svi mi koji se bavimo time zapravo težimo. Za mene osobno danas Parkour predstavlja slobodu, stil života i način izražavanja.