Koji je smisao splitskog pridea?

Najava Gay pride parade u Splitu izazvala je razne komentare na internetskim portalima i forumima, od liberalnog odobravanja do raznih prijetnji organizatorima i sudionicima, a u medijima se do sada, unatoč očitoj zainteresiranosti javnosti, nisu o cijeloj priči izjasnili oni kojih se gay pride najviše i tiče, zbog kojih se on i organizira.

Pronaći gay osobu u Splitu, prema statistici koja neumoljivo nalaže da između 10 i 20 posto populacije ima homoseksualne i biseksulane sklonosti, ne bi trebao biti neki problem, radi se tu o najmanje 20 tisuća ljudi, no pronaći nekoga tko bi bio voljan javno se izjasniti kao homoseksualac gotovo je nemoguća misija.

Ipak, uspjeli smo popričati sa dvojicom sugrađana koji su bili voljni anonimno iznijeti svoje mišljenje o ovoj, očito za naše društvo još predelikatnoj, temi. Do sugrađanki je, pokazalo se, ipak nešto teže doći, tako da na njihovu stranu viđenja priče o Prideu treba pričekati.

Splitu je potreban gay pride

Obojica se slažu – Splitu je potreban gay pride! Organizatori ne bi trebali gajiti iluzije da će se splitski homoseksualci, kojih većina živi pod krinkom normalnog života, sa djevojkom ili ženom i djecom, odreći fasade koju godinama brižljivo održavaju i oduševljeno se pridružiti povorci. Takvi će, najvjerojatnije, biti prvi koji će prosvjedovati protiv parade – zaključuje jedan od naših sugovornika.

Većini ljudi odgovara status quo – splitska gay scena je nevidljiva

Naime, većini ljudi odgovara status quo – splitska je gay scena nevidljiva, oni nemaju neki svoj klub, u tajnosti se traže i nalaze u virtualnom prostoru te na par već tradicionalnih lokacija, a izvana žive onaj život koji se očekuje od pravog muškarca – obitelj kojom se zadovoljava norma nametnuta društvom pa je naizgled ovca čitava i vuk sit. Ipak, nije sve tako crno – činjenica jest da u Splitu postoje gay osobe koje svoje seksualne sklonosti ne skrivaju od okoline, pa tako ima i pokoji par koji živi zajedno - otkrivaju nam naši sugovornici. Zanimljivo je da nisu sigurni hoće li se pridružiti povorci, premda se jedan odlučio volontirati i pomoći pri organiziranju.

Na pitanje koji je onda uopće smisao organiziranja parade na koju neće doći oni zbog kojih se organizira, obojica odgovaraju kako podržavaju Pride prvenstveno zbog mlađih naraštaja, kako oni ne bi ponovili grešku starijih generacija i pokušali se uklopiti u sliku koju društvo nameće, pronalaženjem partnera suprotnog spola, kako bi se počela mijenjati slika o ljudima homoseksualnih sklonosti, te kako bi se ljudi konačno mogli prestati skrivati. Pokazati mladim ljudima da nisu sami, da ima još ljudi koji se osjećaju kao oni, a ti ljudi nisu neki daleki stranci u zapadnim zemljama, već ih ima i u Hrvatskoj, u Splitu – to je za naše sugovornike smisao splitskog pridea.

U Splitu nisam imao problema

Većina se ljudi skriva upravo zbog straha reakcije okoline, odbacivanja od strane obitelji i prijatelja, strahuje se više od emocionalnog nasilja, nego fizičkog, U Splitu napadi povezani seksualnom orijentacijom uistinu nisu učestali kao primjerice u Zagrebu; Splitom se u sezoni neuznemiravano šeću deseci gay turista - upozorava naš sugovornik donekle rušeći stav o netolerantnosti Splićana kakav se stječe iz internetskih komentara, a drugi sugovornik nastavlja - nikad u Splitu nisam imao problema sa nasilnicima zbog svoje seksualne orijentacije, niti mi je poznat netko tko je ovdje nastradao zbog ljubavi prema istom spolu.

U Splitu strahuju više od emocionalnog nasilja, nego od fizičkog

S druge strane, otpor prema gay paradi postoji, ne samo među prikrivenim homoseksualcima, već i među onima koji smatraju da se paradom ljudima nešto pokušava nametnuti. Parada jest možda najagresivniji, najizravniji način promoviranja različitosti, proizašla iz čistog očaja svojih začetnika krajem šezdesetih kao krik u obranu ljudskih prava, no danas je dobar povod da se naše zatvoreno društvo konačno počne otvarati prema toj tabu temi – da svi mogu, u nekoj budućnosti kojoj bi trebali stremiti, prihvatiti svoju seksualnost bez straha od toga kako će društvo reagirati te izvrstan povod za organiziranje tribina, projekcija filmova, izlaganje umjetničkih djela, izvođenje predstava queer tematike i slično.

Na koncu, cilj je edukacijom stvarati društvo u kojem će se svaki pojedinac ugodno osjećati, društvo u kojem bih mogla napisati puno ime i prezime svojih sugovornika bez straha da će netko imati problema zbog toga.

napisala: KMaja