Zagrepčani vole fore o Dalmatincima

Bookvica će u klubu Quasimodo ovoga ponedjeljka ugostiti potpuno atipično predstavljanje knjige neobičnog žanra – Gore ne može zbirka je šaljivih priča koje Marijana Perinić izvodi na svojim stand up nastupima. Autorica je 24 priče izbrusila na radionici kreativnog pisanja, a splitska će publika tim povodom imati priliku i prvi puta vidjeti Marijanin nastup. Šibenčanka rodom, Zadranka porijeklom, a Zagrepčanka adresom, Marijana se ne libi koristiti ikavicu, kako u pismu tako i na pozornici, čime se ističe među svojim kolegama. Nešto više o stand up komediji u Hrvata, razlikama između publike na sjeveru i jugu te nastupima koji su joj ostali u sjećanju, doznali smo iz razgovora sa ovom višestrukom pobjednicom Open mic showa kluba Purgeraj i jednom od rijetkih Dalmatinki koje su se okušale u ovoj zahtjevnoj disciplini.

Najbolje prolazi univerzalna istina

Kakva je scena stand up komičara u Hrvatskoj? Da li je ograničena na Zagreb ili se i u ostatku Hrvatske organiziraju večeri stand up komedije?

Za sada je recimo koncentrirana oko Zagreba, gdje gotovo svake večeri možete uživati u stand up komediji u izvedbi raznih izvođača – od samih početnika, preko amatera, do pravih profesionalaca. U komičarskim se skupinama sa Zagrepčanima okupljaju i kolege iz Varaždina, Čakovca, Zadra, Šibenika, dakle širok krug izvođača, rekla bi - Hrvatska u malom. U tome i jest prava ljepota, upravo u toj raznolikosti, jer je uistinu svako zanimljiv, lud i poseban na svoj način! Osim Zagreba, česta su gostovanja po cijeloj Hrvatskoj, od solo do grupnih nastupa, pa sve do pravih stand up comedy festivala, kakav je primjerice Puncha, čiji je organizator i pokretač kolegica Marina Orsag.

Gdje ste sve nastupali sa svojim materijalom? Da li vam je neki nastup ostao u posebnom sjećanju?

Nastupala sam po brojnim zagrebačkim klubovima: Purgeraj, Boogaloo, Movie Pub, Studio Smijeha, Kset…ali i u Varaždinu, Bjelovaru, Velikoj Gorici, a sa predstavljanjem knjige i u Sisku, Šibeniku te Zadru. Čak sam 2007. neplanirano nastupila i u Australiji i to u jednom od njihovih najboljih stand up comedy klubova Brass Monkey.

Nastupala je i na hrvatskom jeziku, ispred australske publike

Nastupala sam na hrvatskom jeziku, ispred australske publike. Ekipa mi se smijala, a ja stvarno nemam pojma zašto?! Valjda zbog toga što sam izvodila svoj nastup o MIĆu (skraćenica za MIĆ je mater i ćaća), koja govori o tipičnom dalmatinskom mentalitetu i ponašanju. Taj nastup ima jako puno gestikulacije, govora tijela, čak i deranja, pa je valjda to sve skupa ekipi bilo jako egzotično i smiješno, bez obzira što nisu razumjeli ni jednu jedinu riječ!

Taj nastup je i dokaz koliko je u samom stand up-u važnija izvedba od samog teksta i jedan mi je od najdražih.

Kada izlazite pred publiku, procjenjujete li ih na licu mjesta i onda određujete kako ćete započeti, ili prije nastupa znate sa kojom ćete pričom otvoriti nastup?

Joj, iskreno ovaj dio je uvijek najteži! Lako je kad nastupate u klubovima u kojima ste često, pa onda otprilike i znate koja skupina dolazi (dob, spol itd.), a najteže je kada gostujete negdje po prvi put. U tom slučaju trebate imati više sriće nego pameti. No dobro je i prije samoga nastupa malo snimiti publiku i onda na licu mjesta napraviti eventualne prilagodbe u posljednjem trenutku.

U svakom slučaju, kod gostovanja je najbolje ići sa onim tekstovima koji podržavaju takozvanu univerzalnu istinu, dakle teme u kojima se muškarci i žene jednako pronalaze.

Primjerice, tekst o svadbi ispred svake publike odlično prolazi, jer nema te osobe koja nije bila na nekoj svadbi, koja se nije susrela sa vlakićem, sa pismom večeras je našaaaaaaaaa feštaaaaaaa ili sa nekom babom koja te usred svadbe ćopi i odvali ti desno rame u tom vlakiću jer tko zna kad je žena zadnji put plesala i bila vani. Dakle, najvažnije od svega je pričati o stvarima u kojima se većina publike može pronaći. Ako to uspijete pogoditi, uz jednu autentičnu emociju na pozornici, uspjeh je zagarantiran.

Loši nastupi dobro dođu

Da li je bilo neugodnih iskustava na nastupima? Problema sa članovima publike možda?

Naravno, jer stand up je jako nepredvidljiv. Možete k'o luđak savršeno izvježbati svoj nastup, popeti se samouvjereno na pozornicu i onda da stvar jednostavno ne prođe. U tome i jest ljepota i navlakuša jer uistinu nikada ne znate!

Čak se i glumci danas dive komičarima i slažu se da stand up komedija spada u najteže izvedbene discipline, jer je komičar sam sebi i scenarist, kostimograf, scenograf, šminker i kako se volim često našaliti – šaptač. Jer nitko ne zna tvoj tekst.

Loši nastupi dobro dođu jer se najbolje uči na svojim pogreškama

Provokacija iz publike nije bilo, moram priznati… To valjda zbog tog mog dalmatinskog garda, ali naravno da je bilo loših nastupa. A kako sam ih riješila? Lijepo, završila bi nastup do kraja, sišla sa bine i pokrila se ušima. Onda bi se zapitala Šta meni sve ovo treba?, međutim prođe i to, pa ti opet nakon nekog vremena Vrag ne da mira… Pa se opet popneš na pozornicu… pa onda di pukne, kako bi mi rekli.

Loši nastupi dobro dođu jer se najbolje uči na svojim pogreškama. Jedino tako znaš što prolazi, a što ne, jer svaki novi tekst moraš testirati, nikada ne znaš dok ne isprobaš. Zato i je najveća frka svim komičarima izaći na binu sa novim tekstom… To je svima najveća drama. No toga se ne treba previše bojati, jer ljudski je griješiti, zar ne?

Smijeh je lijek!

Smiju li se Dalmatinci istim stvarima kao i Zagrepčani, tj nastupate li sa istim materijalom u primjerice Zadru i Zagrebu?

Naravno! Ja najčešće pričam o nama Dalmatincima. Dalmatinci obožavaju fore na svoj račan, a i Zagrepčani obožavaju fore na dalmatinski račun! Joj kad im ja počnem sa našim Čimić (skraćenica za: Hoćemo li ići?), Čimimić (skraćenica za Hoćemo li i mi ić?), pa sa našim AE! oni umiru od smijeha.

Eee, ali zapravo ne kuže da na taj način ja zapravo dobivam i alibi da nakon toga i njih bocnem ravno u sridu! Jer jedino ako se prvo zafrkavate na svoj račun lakše vam prolazi zafrkancija na tuđi račun!

Koja je, prema vašem mišljenju, uloga stand up komičara u društvu?

Smijeh je lijek! To je netko pametan davno rekao, sami mi ljudi to uporno zaboravljamo! Uloga stand up komičara je prije svega uloga dobroga psihijatra, samo što ćete za jednu seansu kod komičara izdvojiti puno manje para!

Uloga stand up komičara je prije svega uloga dobroga psihijatra

Jesu li stand up komičari plaćeni, tj. može li se od toga u Hrvatskoj živjeti?

Da, naravno, ali samo ako se tome profesionalno posvetite. Ako se kao i ja igrate sa svime, onda teško.

Pratite li stranu scenu, komičare na you tube-u i slično; tražite li i tu inspiraciju ili vam je dovoljna inspiracija naše društvo?

To je dvosjekli mač. Jako je dobro pratiti i gledati nastupe stranaca, ali ne previše. Oni dođu kao odlična inspiracija, no ukoliko se pretjera tada postoji velika vjerojatnost da ćete početi podsvjesno kopirati neke njihove mote, baze... Rekla bi da je odlično pratiti scenu, ali prije svega je još bolje pratit društvo oko sebe i u svojim nastupima pokušati biti samo svoj, maksimalno autentičan.

Koji je komičar, bilo naš bilo strani, izvršio najveći utjecaj na vas?

Definitivno naša komičarka Marina Orsag, koja mi je ujedno i pomogla da više od polovine svojih tekstova iz knjige prilagodim izlasku na pozornicu. I na tome sam joj do neba zahvalna.

razgovarala: KMaja
foto: Martina Kenji