Glasnogovornik, a ne vođa učenika

Nema onoga tko ne zna da svaki razred bira svog predsjednika, no malo je onih koji znaju da svi razredni predsjednici jedne škole čine školsko Vijeće učenika koje daje svog predstavnika u Županijsko vijeće čiji je predsjednik predstavnik u Nacionalnom vijeću učenika - savjetodavnom tijelu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Činjenica da Županijsko vijeće i Nacionalno vijeće učenika nisu definirani zakonom nameće zaključak da je svako aktiviranje u tim tijelima zapravo borba s vjetrenjačama. Hrvoje Bašić, učenik Zdravstvene škole upustio se u tu borbu te je izabran za predsjednika Županijskog vijeća učenika i predstavnik učenika osnovnih i srednjih škola Splitsko – dalmatinske županije pri Nacionalnom vijeću učenika RH. Tim povodom porazgovarali smo sa uistinu atipičnim srednjoškolcem koji kritički promišlja o društvu, o položaju njegovih kolega te potencijalu koji se krije u mladim ljudima.

Glasnogovornici, a ne vođe!

Kako funkcionira Nacionalno vijeće učenika te što i kako ono zapravo radi?

Nacionalno Vijeće čine predstavnici 20 županija i predstavnik Grada Zagreba. To su zapravo glasnogovornici svih učenika osnovnih i srednjih škola u svojoj županiji. Međutim moj dojam je da nas se zanemaruje što i ne čudi ako uzmemo u obzir da su mnoga županijska Vijeća osnovana tek nedavno, da se zadovolji forma i u listopadu održi prva sjednica.

Hrvoje Bašić, predsjednik županijskog Vijeća učenika

Naša je županija jedna od rijetkih u kojoj Vijeće već neko vrijeme funkcionira, no u prvih gotovo godinu dana mog mandata nismo mogli ništa konkretno organizirati. Zakon regulira samo školsko Vijeće učenika, dok o Županijskom vijeću učenika ili NVURH nema ni spomena pa je mnogo nejasnoća i nedefiniranih stvari.

Što te motiviralo da se uključiš u rad Vijeća učenika i kakva su tvoja iskustva?

U mojoj školi Vijeće učenika ima snažnu podršku od strane nastavnika i potiče se njegov rad. Gledam oko sebe i vidim probleme pa sam se odlučio aktivirati onoliko koliko mogu i pokušati stvari promijeniti nabolje. Mislim da se sudjelovanjem u Vijeću učenika mladi na najbolji način uče demokraciji, debati, razgovoru i navikavaju na činjenicu da se njihov glas može čuti. Najgore je misliti kako se ništa ne može promijeniti. Vijeće učenika trebalo bi služiti kao dobra lekcija o aktivizmu, da iz Vijeća učenika iziđu budući mladi i perspektivni političari jednog dana, a ne da se neke političke stranke odražavaju kroz našu organizaciju. To nikako ne želimo!


Mladi padaju u ropstvo stranaka

Tragična je činjenica da mladi, obrazovani, inteligentni ljudi padaju u ropstvo stranaka i nekritički prihvaćaju sve što im se servira, sa takvima se nažalost najčešće susrećem. Želja mi je promijeniti taj dojam u javnosti i pokazati da postoje mladi koji žele nešto promijeniti u društvu a ne nužno raditi na vlastitom probitku u stranci.

Žalosno je što veliki broj škola uopće nema Vijeće učenika, a dio onih koje ga imaju ponašaju se potpuno neozbiljno prema članovima. Ili se, još gore, članovi ponašaju potpuno neozbiljno prema svojim obavezama. Tako imamo problem sa postizanjem kvoruma jer je praktički nemoguće okupiti sve članove županijskog Vijeća učenika, a da ne spominjem kako za neka mjesta u okolici Splita ti predstavnici nisu ni izabrani…

Ciljevi: poboljšati angažiranost učenika i komunikaciju s Ministarstvom

Nedavno održani Međunarodni dan srednjoškolaca i studenata nije baš protekao kako je bilo planirano?

Nažalost, još jednom su afere i skandali pojeli pozitivnu poruku koju smo mi nastojali prenijeti. Ideja je bila u prvom redu prezentirati učenicima rad Vijeća – što to znači za njih i na koji nas način mogu kontaktirati; upoznati ih sa njihovim predstavnicima, koji nisu njihovi „vođe“ već naprosto glasnogovornici, te ih potaknuti da se i sami uključe u rad Vijeća učenika u svojim školama – sada su nam više no ikada potrebni mladi ljudi koji žele mijenjati društvo na bolje. Na kraju se sve svelo na prepucavanja članova raznih stranaka koji se kriju pod krinkom studentskih organizacija, i naš dio priče je praktički potpuno zanemaren. Plakati i letci po školama te party u klubu Hemingway valjda su ipak barem skrenuli pozornost na postojanje Vijeća učenika.

Imaš li ti kakve osobne koristi od aktivnosti u Vijećima?

Obaveze koje sam preuzeo oduzimaju mnogo vremena i moje školovanje definitivno pati, no većina nastavnika ima razumijevanja, ali to ne znači da ne moram odgovarati i pisati kontrolne kao i ostali učenici. Nemam direktne materijalne koristi, ali ću biti zadovoljan ako uspijem u namjeri poboljšavanja komunikacije učenika sa Ministarstvom te poticanju aktiviranja učenika u radu Vijeća. Konačno, kada nas je više, sve je lakše.

Kako to radi Zagreb?

Značajni napori nacionalnog Vijeća učenika i problemi oko osnivanja županijskih Vijeća te vjerovanje da se demokracija ne uči na satovima Politike i gospodarstva već u samim procesima motivirali su Mrežu mladih hrvatske na uključivanje u procese učeničkog umrežavanja.

Rezultat zajedničkog rada Vijeća učenika Grada Zagreba i MMH jest i publikacija Odaberi obrazovanje, a ne ulicu: kako smo mi to učinili na čijem smo predstavljanju sredinom studenog imali prigodu čuti zagrebačka iskustva.

Mihael Salopek i Matko Orenda, članovi zagrebačkog Vijeća učenika, kazali su da su se u rad Vijeće dijelom uključili i iz zafrkancije, ali i nakon što su prepoznali potrebu za promjenama kod mladih. Mladi su zakinuti od strane institucija i izloženi prevelikom utjecaju medija te postoji potreba da se učenike uputi i pomogne im se ostvariti vlastite inicijative i odrediti prioritete – smatra Salopek. Kao pozitivne primjere takvog djelovanja, naveli su promjene u svojim školama. Uspjeli su postići da mala kantina u kojoj se uvijek stvarala gužva bude preuređena u veliku, a školski list oko kojeg se brinuo samo jedan razred, sada uređuje cijela škola. Nemojte mladima govoriti da rade, samo ih pustite da rade – zaključio je Orenda na kraju svog izlaganja.

Ipak, da je potrebno još mnogo vremena i truda uložiti i u samo informiranje učenika, pokazuje činjenica da je na pitanje predstavnice Grada koliko je prisutnih učenika posjetilo stranicu Nacionalnog vijeća učenika, od njih šezdesetak tek nekolicina podignula ruku.

napisala: Zrinka
Učinite nešto za svoje školske kolege i za sebe!

Učenici osnovnih i srednjih škola, znate li za ikoje drugo pravo osim onoga da u jednom danu možeta imati samo dvije provjere? Jeste li ikada pročitali cijeli Pravilnik o ocjenjivanju? Provjerite što to još ne znate o svojim pravima i posjetite web NVURH. Učinite nešto za svoje školske kolege i za sebe ;) Nitko vas neće shvaćati ozbiljno dok se sami ne počnete boriti za svoja prava na demokratske načine koji su vam na raspolaganju, ali ne kao marionete odraslih već vlastitom glavom.