Prvi žešći zagrebački izbori

Zagrebački studenti odlučili su se ove godine aktivnije i u većem broju pozabaviti temom izbora svojih predstavnika u Studentski zbor. Najveći rivali na svibanjskim izborima bili su Koalicija Stop sa sedamnaest kandidata i Udruga studenata Indeks pod geslom Studenti za studente sa dvanaest kandidata. Koaliciju Stop činila je grupa studenata osam zagrebačkih fakulteta, a podupiralo ju je osamnaest studentskih udruga.

Znate li da proračun Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu za 2010. godinu iznosi 2,098.216,88 kn, da se od tog iznosa za ukupne troškove poslovanja sva 33 studentska zbora sastavnica izdvaja 165.000 kn, a samo za telekomunikacijske usluge SZ Sveučilišta u Zagrebu 150.000 kn - pitala je Koalicija Stop zagrebačke studente.

Osim što su predvidjeli uključenje svih zainteresiranih studenata u procese donošenja odluka, posebno su izdvojili problem raspodjele novca pri kojem bi prioritet u financiranju trebali imati stručni projekti, dok bi troškovi funkcioniranja Zbora trebali biti maksimalno reducirani. Prilično oštro obrušili su se na prethodne sastave Studentskih zborova, opisali su njihov rad kao - poznat po netransparentnosti, neracionalnom trošenju sredstava za studentske programe i većom brigom za organizaciju brucošijada i sportskih susreta nego za studentska prava.

Kritikama tu nije bio kraj – prema njihovom mišljenu, Studentski zbor zagrebačkog Sveučilišta uglavnom je uspješno ostajao nepoznat među širom studentskom populacijom i pritom trošio milijune kuna namijenjene studentskim projektima. Sve to, smatraju, posljedica je situacije da su se u Studentskom zboru uglavnom ukalupljivali predstavnici stranačkih mladeži koji su tako stjecali iskustvo za svoj budući stranački i politički rad, pribavljali sebi materijalnu korist i služili vlasti kao poluga pacifiziranja studenata. Koliko je splitska situacija slična onoj zagrebačkoj?

Koliko studentski aktivizam u Splitu zaostaje za zagrebačkim?

Kako u Zagrebu, tako i u Splitu, posebno je katastrofalna činjenica da se na izbore za članove Studentskog zbora u pravilu odazove mizeran broj studenata čime su predstavnici(?!) izabrani često minimalnim brojem glasova te samostalno donose odluke za koje nikome ne odgovaraju. Uz opću neinformiranost studenata o svojim pravima, a posebice studentskim izborima, male, ali dobro organizirane skupine uspijevaju kontrolirati predstavljanje tisuća studenata. U takvim okolnostima je i student sa 17 glasova dobivenih na izborima postao predsjednik Hrvatskog studentskog zbora, odnosno predstavljao je sve studente u državi.

napisao: Pile