Razgoovor o Bookvici

Ljubitelji pisane riječi imaju se razloga veseliti predstojećoj sezoni kluba Quasimodo – nakon ljetne pauze ponovo kreće književna večer atipičnog formata koja je u kratkom vremenu privukla neočekivano veliki broj obožavatelja – Bookvica.

Osvrt na prošlu sezonu i najava buduće povod su za virtualni razgovor sa simpatičnom voditeljicom trenutno najpoznatijeg i najpopularnijeg programa koji promovira književnost u Splitu, Patricijom Vodopijom.

U Quasija dolazi i staro i mlado

Prva je Bookvica održana u travnju prošle godine; kako se od tada, do posljednjeg prošlosezonskog izdanja manifestacija razvijala?

U početku većina ljudi nije znala za Bookvicu, došli bi samo kad bi čuli da gostuje poznato ime, a vjerujem i da su mnogi mislili kako je to samo još jedno u nizu događanja u ovom gradu koja krenu pa se vrlo brzo ispušu; dok danas imamo manje-više stalnu publiku koja dolazi čak i kad gostuju manje poznati autori, a mislim da to možemo zahvaliti ugodnoj, opuštenoj atmosferi u Quasimodu i činjenici da se trudimo ne trajati predugo kako ne bismo dosadili ljudima. Ma sve u svemu, ja sam zadovoljna i sve skupa je puno uspješnije no što sam se u početku usuđivala nadati.

Kako dolazite do autora koje predstavljate na Bookvici? Postoji li neki kriterij koji autor mora zadovoljiti i na koji se način mladi neafirmirani autori mogu prijaviti za sudjelovanje?

Neki se javljaju sami, neke zovemo mi. Kako to obično biva, mi uglavnom zovemo poznatije, afirmirane autore, a nas zovu neafirmirani; no u zadnje vrijeme često imamo slučaj da nas kontaktiraju urednici koji nam predlažu svoje autore.

Mi smo otvoreni za sve autore, takav nam je koncept, ne želimo biti recenzenti, kritičari ili cenzori, tu ulogu prepuštamo publici. Ograničavaju nas jedino termini. To se donekle može riješiti spajanjem nekoliko neafirmiranih autora u jednoj večeri, što smo i prije radili pa mislim da ćemo tako i nastaviti. Što se prijava tiče, najbolje je da zainteresirani dođu na Bookvicu i obrate se meni nakon završetka službenog dijela večeri.

Bookvica je otvorena za sve - recenzent, kritičar i cenzor je publika

Kakav profil publike privlači Bookvica? Bude li onih koji su 'zalutali', tj. ometaju program i kako to rješavate?

Kad je Bookvica tek startala, mnogi su mislili kako je Quasimodo isključivo namijenjen mladima, onima ispod tridesete. Ali ta se predodžba očigledno promijenila, barem na Bookvicama, što me jako veseli. Čini mi se da je svaki put barem polovica posjetitelja iznad 30, a bude ih i iznad 50 ili 60 godina starosti. Kad promoviramo studentski časopis The Split Mind (dosad smo imali promocije tri broja), uglavnom dođu mladi, ali inače nema pravila.

Primjećujem ista lica, ljude koji redovito dolaze, i to me veseli. A posebno me veseli kad dođe netko novi pa onda odluči ponovno dolaziti. Podrazumijeva se da je teško doći baš svaki put, ali drago mi je što se mnogi redovito pojavljuju.

U početku je bilo više pozadinske galame, jer je prostor takav da iza šanka nema zvučnika pa ljudi za šankom slabo čuju i počnu pričati. Ipak moram sa zadovoljstvom primijetiti da smo disciplinirali publiku i u zadnje se vrijeme malokad dogodi da nas netko doista ometa. Ako se žamor pojača, s pozornice pokušamo apelirati, vikati "psssst", ali uglavnom nemamo problema s tim.


Dosad su bile i tri promocije studentskog časopisa The Split Mind

U programu imate vrijeme predviđeno za pitanja iz publike; može li se iz tih pitanja zaključiti prate li posjetitelji rad pojedinih autora? Kupuju li se knjige?

Pitanja ima svakakvih – neka su duhovita, površna, druga duboka i misaona (o smislu života i dubokom značenju nekog djela) – a mislim da i posjetitelja ima raznih. Neki dođu jer su čitali određenog autora i vole njegova djela, a drugi dođu kako bi ocijenili hoće li im se autor (na osnovi čitanja iz svojih djela) svidjeti pa tek poslije čitaju knjige.

Otkako su se početkom godine tijekom Bookvice počele prodavati knjige (uvijek s prigodnim popustom), svaki put se i kupi koja knjiga (ponekad 5, ponekad 50, ali uvijek se bar nešto proda).

Prema vašem dosadašnjem iskustvu, voli li publika više poeziju ili prozna djela? Koji su autori privukli najviše publike u Quasimodo?

Moram priznati da češće ugošćujemo autore proze nego poezije, a mislim da je to uglavnom u skladu sa zanimanjem publike. Mnogi ljudi bježe na sam spomen pjesničke večeri (osim kad se radi o Melodijama Bljeska i Oluje). Meni se sviđa što mnogi prozni autori koje smo ugostili ujedno pišu poeziju pa obavezno pročitaju publici i koju pjesmu. Drago mi je i kad spojimo dva autora (kao što smo npr. imali gostovanje Irene Delonge i Darije Roić) od kojih je jedan pjesnik, a drugi prozni pisac pa publika dobije od svega pomalo.

Rekord posjećenosti drže nastupi Borisa Dežulovića i Predraga Lucića

Apsolutni rekord posjećenosti drže nastupi Borisa Dežulovića i Predraga Lucića, kada se doslovno ne može ući u Quasimodo pa mnogi stoje na skalama ispred ulaznih vrata. Osim njih, veliku su posjećenost zabilježila gostovanja Renata Baretića, Ante Tomića, Mira Gavrana, Slavoljuba Stankovića…

Smatrate li da se Bookvicom popularizirala književnost među mladim ljudima?

Na to pitanje ne mogu odgovoriti sa sigurnošću, mogu se samo nadati da jest. Bilo bi lijepo da je tako. Super je što Quasimodo reklamira svoj program preko Facebooka pa možda neki do kojih inače ni ne dođe glas o nekom književnom/kulturnom događanju odluče doći kad dobiju pozivnicu za Bookvicu.

Koliko je angažman na Bookvici utjecao na vaš profesionalni život? Dobijate li neke nove ponude?

Ovim sam putem upoznala puno prekrasnih ljudi – autora, urednika, novinara, ljubitelja književnosti – i zbog toga mi je najviše drago što sam se prihvatila ovoga projekta. A i nadam se da barem malo doprinosim oživljavanju kulturnog života u gradu.

Otkako sam počela voditi Bookvicu, ponuđeno mi je nekoliko sličnih angažmana, zainteresirani iz nekih institucija i kafića su mi se javljali s ponudom da radim nešto slično kod njih, ali takve ponude nisam mogla prihvatiti. Dok god postoji želja i uvjeti za vođenje Bookvice u Quasimodu, ostajem tu gdje jesam, jer se moj angažman temelji na prijateljstvu, a to je nezamjenjivo. A voditi neki sličan, paralelan program negdje drugdje niti bi imalo smisla niti imam vremena, jer ovo ipak radim u slobodno vrijeme.

Ipak sam dvije ponude prihvatila, koje sigurno ne bih dobila da ne vodim Bookvicu: sudjelovanje u Pričiginu u ulozi moderatorice i redovito tjedno preporučivanje knjiga na radiju KL Eurodom (utorkom prijepodne u emisiji Timbar Vedrana Limića).

Ima više autora, nego termina

Možemo li u sljedećoj sezoni očekivati strane autore?

Gostovanje bilo kojih stranih autora uvjetovano je financijama, što znači da prvo treba pronaći sponzore. Trenutačno radimo bez sponzora, klub sam snosi sve troškove vezane uz autore pa mislim da ćemo se barem još ove sezone zadržati na domaćim snagama. A u budućnosti, tko zna…

Kakav program možemo očekivati ove sezone? Ima li za sada dovoljno zainteresiranih autora za dva termina mjesečno?

Ima puno više autora koji bi željeli nastupiti i koje bih ja željela ugostiti nego termina pa mislim da već sada, na samom početku sezone, mogu napuniti sve termine Bookvice do ljeta, a i više od toga, i to samo autorima s kojima sam već imala okvirne dogovore/pregovore. Željeli bismo održati tempo od dvije Bookvice mjesečno, kako ne bi došlo do zasićenja publike, ali čini mi se da ćemo upravo zbog broja zainteresiranih često imati tri Bookvice mjesečno, kao npr. sada u listopadu.

U mjesecima koji su ispred nas bit će i slavnih imena, i srednje poznatih autora, i potpuno nepoznatih lica. Voljela bih održati neku ravnotežu između to troje, ali to ovisi o mnogim okolnostima. Ovoga su mjeseca na rasporedu, Tanja Mravak, Vedrana Rudan i Zlatko Lukić.

Početkom studenog stiže Julijana Matanović, a u prosincu Damir Karakaš (nadam se da neće ništa nepredviđeno iskrsnuti pa poremetiti te planove). Osim njih, okvirne dogovore imam još s mnogim drugima, spomenimo samo neke: Goran Tribuson, Ivana i Roman Simić Bodrožić, Anja Šovagović, Maja Hrgović, Robert Perišić, Zoran Ferić, Edo Popović, Ivana Sajko, Jasen Boko, Aleksandra Kardum, Zoran Malkoč, Sanja Pilić… Eto, kao što sam rekla, dovoljno i za više od cijele godine Bookvica!

razgovarala: KMaja
foto: Maja Prgomet