Austrija na desetu frekvenciju

Od 19. do 21. kolovoza se u austrijskom gradiću Sankt Pölten održao deseti jubilarni Frequency Festival alternativne rock glazbe. Iako se do sada festival održavao u Salzburgu, zbog odluke organizatora premješten je u mirni gradić koji broji do 50 tisuća stanovnika, okružen zelenilom, modernim kućama i ponekim interesantnim građevinama. Cijena ulaznice za ovo zadovoljstvo je iznosila 120€, a uključivala je kamp i ostale pogodnosti.

Publika iz cijele Europe, a ponajviše iz Njemačke i Austrije, stizala je još u rano jutro kako bi se smjestila u kampu koji je bio besplatan za sve posjetitelje. Izvrsna organizacija prijevoza olakšala je mnogim putnicima kako bi što brže i sigurnije došli do mjesta održavanja. Tako se za samo 15€ mogla naći povratna karta vlakom od Beča do St. Poltena, te za 6€ (za sva tri dana) autobus od kolodvora do dnevnog parka koji je vozio po cijele dane i noći. Green Park je smješten uz rijeku Traisen i dobro je poslužila svim posjetiteljima kako bi se osvježili od vrućina koje su slijedile tih dana.

Publika je stizala iz cijele Europe, a ponajviše iz Njemačke i Austrije

Ukoliko ste poželjeli nešto pojesti na festivalu, za to ste trebali izdvojiti između 4 i 10 eura. Izbor je bio raznovrstan, od kineske, danske, tajlandske, pa sve do talijanske i austrijske hrane. Kebab, pizze, hot dog, špagete, pereci… nudilo se svega i svačega u svako doba dana i noći. Mnogi posjetitelji, pogotovo kamperi, iskoristili su priliku u trgovačkom centru koji je bio udaljen tek nekih 10 minuta hoda od mjesta održavanja koncerata i tamo su za upola manju cijenu mogli pronaći sokove, alkohol, sendviče, gotovu hranu i slično.

Za piće ste morali izdvojiti od 1 eura za mineralnu vodu do 4 eura za sponzorsko pivo koje se točilo na hektolitre. Ali, za svaku cijenu trebali ste dodati po jedan euro za čašu, ukoliko je niste sačuvali sa sobom tokom cijelog koncerta. Mužnja novca nije tu stala. Prije nego li ste dobili narukvicu koja vam služi kao ulaznica, trebali ste izdvojiti 5 eura za dva žetona, koja su bila obavezna, a služila su za skupljanje smeća. Ako ste bili švorc i svaka kuna, u ovom slučaju euro, vam znači te ste skupili svako smeće koje se našlo na putu, mogli ste ostvariti povrat tih 5 eura.

Ako ste poželjeli vidjeti nekog od izvođača i dobiti od njega autogram, to ste mogli učiniti u popodnevnim satima u šatorima predviđenima za druženje slavnih s fanovima. Svakog dana se na info pultu nalazio popis bendova, kao i njihova satnica koje je bilo određeno za druženje s fanovima. Među njima su se između ostalog našli i Hot Chip te Klaxons.

U Green parku, gdje su se nalazile dvije glavne pozornice (Race stage i Green stage) te jedna sporedna (Weekend stage), prodefiliralo je više od 20 izvođača, različitih žanrova. Čast otvaranja festivala pripala je bendu Pulled Apart by Horses na Race stageu u 13:30, dok je u isto vrijeme svoj nastup započinjao na Green stageu Kommando Elefant.

Svi su došli zbog Muse?

Sudeći po majicama, prvi dan je najviše ljudi došlo zbog Musea. Ali, trebalo je vidjeti i druge bendove dok oni nisu izašli na pozornicu u 23 sata. Na Green stageu su interesantni bili Mumfords and Sons, publika ih je prihvatila i više nego što se očekivalo. Mlad bend sa tek tri godine postojanja i jednim albumom iza sebe imaju vrlo svijetlu budućnost. Iako su Hot Chip prije dvije godine bili na In Music festivalu u Zagrebu, njihov nastup je ostao upečatljiv sa štreberskim izgledom i izvrsnom indie rock elektronikom koja je navela okupljenu masu na ritmični i seksi ples. U isto vrijeme su na glavnoj pozornici svoj nastup imali vrlo dobri White Lies, koji su pratili Coldplay na prošloj Viva La Vida turneji. Što je vrijeme prolazilo, toliko su sve bolji bendovi dolazili do izražaja.

Zbog Skunk Anansie smo propustili Bad Religion i La Roux, ali nije nam žao. Divlja i temperamentna Skin digla je sve na noge. Iako su žarili i palili scenom 90-ih, nakon raspada malo tko je mogao očekivati da će se vratiti u studio i krenuti na turneju.

Muse su mnoge iznenadili - dokazuje to oduševljenje na forumima

Pola sata kasnije, koliko inače treba da se pozornica pripremi za sljedećeg izvođača, pozdravili su nas NOFX. Kako to biva u punk maniri, svoje nezadovoljstvo publikom nisu krili, a uvijek bi im se netko iz prvih redova našao na tapetu. Više priče nego glazbe, što u ovom slučaju i nije najviše godilo ljudima koji su se nalazili ispred njih. Za razliku od Muse, gdje je više glazbe nego priče, započeli su svoj set nešto iza 23 sata. Otvorili su koncert pjesmom MK Ultra s njihovog novog albuma, a zatim nanizali po nekoliko hitova za najvjernije obožavatelje. Vjerujemo da su Muse mnoge iznenadili, što dokazuje i oduševljenje na službenom Frequency forumu. Kako samo glavni izvođači koji nastupaju nakon 23 sata imaju pravo na bis, tako su nas prvog dana Muse počastili sa pjesmama Hysteria i Knights of Cydonia. Već u 1 sat dnevni park je bio gotov sa programom, a svi koji su htjeli još glazbe mogli su sa besplatnim shuttle autobusom otići do noćnog parka gdje su se u zatvorenom prostoru nalazili svjetski poznati DJ-evi i održavali vrhunske partyje.

Otkazivanja nisu pokvarila dojam

Već drugog dana festivala, pozornice su svjetlo dana ugledale od 14 sati kada su se tu našli Martina Topley Bird na glavnoj pozornici i Evil Mopped na sporednoj. Prema vlastitom iskustvu, drugi dan je bolja glazba i atmosfera bila na sporednoj pozornici gdje su se našli izvrsni Portugal. The Man. Momci iz Aljaske iza sebe već imaju 6 albuma, a ovog puta posjetili su i Austriju kako bi nam pružili dozu eksperimentalnog i psihodeličnog rocka. Nedugo nakon njih, na pozornicu se pojavila izrazito simpatična i energična mlada dama iz Irske – Wallis Bird. Ukoliko budete u prilici vidjeti ova dva benda uživo, svakako to i učinite.

U popodnevnim satima pjevač grupe SOAD, Serj Tankian, sa svojim pratećim bendom i šestero članova orkestra iz Linza oduševio je sve prisutne. Odsvirao je cijeli set, a uz smiješak i graciozno kretanje prikupio je još nekolicinu novih fanova.

Nažalost, s druge strane smo otkrili da su Black Rebel Motorcycle Club otkazali svoj koncert. Tek po povratku smo saznali da je poginuo Michael Been, otac Roberta Levona, koji je ujedno bio njihov tonski tehničar. Umjesto njih su njemački rockeri Madsen produžili svoj set. No, nije to jedino što se mijenjalo tog dana na festivalskom programu. We Are Scientist je trebao nastupiti u 20 sati, a samo sat i pol kasnije Yeasayer. Oni su međusobno zamijenili svoje satnice iz nama nepoznatih razloga, stoga vjerujemo da su mnogi ostali zakinuti za dobru svirku ukoliko su očekivali da sve ide po rasporedu.

I zvijezde In Music festivala na Frequency festivalu - Massive Attack

Drugu večer su titulu headlinera preuzeli i zvijezde In Music festivala. LCD Soundsystem i Massive Attack. Od 11 pjesama koliko se našlo na setlisti, ugodno iznenađenje LCDa bila je obrada Jay-Z i Alicie Keys New York /Empire State of Mind. Samo pola sata kasnije, nakon što je završio protekli koncert, na pozornicu su stupili trip hop velikani Massive Attack. Svojim hipnotičkim zvukom, porukama na video zidu i glasovnom mogućnošću ne samo stalne postave već i izvrsnih pjevačica Martina Topley Bird (koja je imala svoj solo nastup na početku dana) i Shara Nelson napravili su izvrstan koncert. Ne treba niti naglašavati da su Mezzanine, Teardrop i Unfinished Sympathy najbolje prošle među ljubiteljima ove glazbe. Smatram da bi oni trebali biti uvršteni u top listu najboljih live izvođača.

Sve noćne ptice koje su se zaželjele noćnog parka nakon Massive Attacka, ostali su zakinuti za izvrstan party, gdje bi im i Zrće pozavidjelo, jer je već do ponoć unutra bilo previše ljudi i ulaz je bio nemoguć.

700 km do užitka

Treći i zadnji dan Frequency festivala također je prošao u znaku otkazivanja. Ou Est Le Swimming Pool bio je otkazan zbog smrti pjevača. Kako smo naknadno saznali, ubio se dan prije na Pukkelpop festivalu u Belgiji, a dugoočekivani nastup DJ John Digweed otkazan je zbog njegove bolesti. No, to nas nije omelo da uživamo u ostatku glazbenog programa. Tamo su se našli solidni Zoot Woman iz Britanije koji su sa mješavinom electro popa i rocka predstavili svoja tri albuma objavljena u zadnjih 10 godina.

Kako se večer približavala, to se sve više ljudi skupljalo pred Race pozornicom. Nešto prije 20 sati, na pozornici su se okupili 30 Seconds to Mars, bend ponajviše poznat zbog poznatog glumca Jareda Letoa (My So-Called Life). Uz ritam Escape, sva malodobna populacija koja se od ranog popodnevna grčevito držala za ogradu je podivljala. Šteta što smo uz naviknuti žešći studijski zvuk dobili mlaki nastup popraćen klasičnim obraćanjem publici "Austria, are you ready to jump?".

Sreća u nesreći -  Billy Talent, odmah iza 30 Seconds to Mars

Sreća u nesreći je da su se odmah iza njih na pozornici pojavili kanađani Billy Talent. Setlista sačinjena od 17 pjesama u roku od sat i dvadeset minuta bila je dovoljna da pripremi publiku za legendarne Die Toten Hosen. Bilo je tu svega, melodičnog punka, pjevnih balada pa sve do žestokih pjesama koje tjeraju na šutku. Surrender je po mom mišljenju najbolje prošla među austrijskom publikom, ali i Devil On My Shoulder gdje je Ben Kowalewicz pustio i naša grla da dođu na svoje.

Čast za zatvaranje festivala je pripala legendarnim Die Toten Hosen. Uspoređujući protekle noći, njihova svirka je definitivno potrajala najduže i okupila najviše poklonika.

Sve što je lijepo kratko traje. Tako je završio još jedan Frequency festival popraćen pozitivnim reakcijama posjetitelja. Nadamo se da će i iduće godine biti zanimljiv line-up pa da i vi potegnete 700km kako biste doživjeli izuzetnu atmosferu i čar inozemnog festivala.

napisala/foto: Teeja