Atlantis kakav se čekalo

Četvrti po redu Atlantis festival proširio je svoje gabarite i napuhao se do neočekivanih razmjera, koliko se to isplatilo ostaje organizatorima na procjenu, ali jedno je sigurno – oni koji su pohodili festival još će dugo razmjenjivati atraktivne fotografije, video clipove i komentirati doživljaje na društvenim mrežama.

Počelo fancy nastavilo se na ulici

Početak festivala obilježila je fancy izložba za one s pozivnicama. Uz gastronomske specijalitete i fino odjevene konobare u prostoru bivše Sveučilišne knjižnice pred biranom publikom predstavljeni su radovi španjolskog umjetnika Alexa Trochuta. Izložba je otvorena sve do 11. kolovoza, a od 6. kolovoza će biti izloženi i radovi studenata UMAS-a, pa ne propustite u miru pogledati zanimljive ilustracije i tipografije.

Drugoga se dana program preselio na ulicu (foto:M.Prgomet)

Drugoga se dana program preselio na ulicu – na prostoru gdje se inače svaku noć pred nosom snaga reda i mira događaju svakojake nezakonite transakcije i prostitucija, odvijala se bitka među skaterima koje su znatiželjnici mogli pratiti dok se spuštaju niz stazu te (u većini slučajeva) pokušavaju preskočiti stepenice ili skočiti na zidić. Srećom, spektakularnih padova nije bilo, nastradao je tek pokoji skejt ili krhkiji ego. Pobjednicima su proglašeni teatralni mladići iz Zagreba, što publiku baš i nije pretjerano oduševilo; favorit je, sudeći prema reakcijama, bio ipak drugoplasirani Austrijanac. U istom su se prostoru tokom dana odvijale i radionice capoeire gdje su se zainteresirani mogli upoznati sa čarima ove brazilske borilačke vještine, a koje su privukle mnoge znatiželjnike. Zvučnici su utihnuli nešto sitno iza 23 sata, a fešta se preselila u Junglu, prepustivši tiho atraktivni prostor ne tako atraktivnim starosjediocima.

Glazbeni dio festivala - priča za sebe

Glazbeni dio festivala priča je za sebe. Kakvi su god bili organizacijski propusti prošlih godina, ove godine takvih problema nije bilo ni u tragovima. Na tvrđavi Gripe postavljena su dva šanka te štand sa bonovima kako bi se povećala učinkovitost i brzina prodavača osvježavajućih napitaka, više kemijskih zahoda kako bi se koliko toliko spriječilo obilježavanje teritorija po mračnijim kutovima tvrđave, hrpa zaštitara za sigurnost posjetitelja i izvođača, a bendovi su se na pozornici izmjenjivali neočekivano precizno u skladu sa najavljenom satnicom, no ipak je nešto nedostajalo u cijeloj priči – publika.

U petak je, prema DHMZ-u, trebao biti jedan lijepi ljetni sunčani dan, no priroda se ipak nije složila sa računalnim modelom pa je kišica počela padati već popodne i nastavila rominjati tu i tamo sve do bombastičnog finala oko ponoći.

Petak između kapi kiše i gromova... samo uporni su uživali

Prvi glazbeni izvođači Atlantis festivala bili su domaći bend AlkemiaA čiji je pop rock uz progresivne trenutke popratilo više zašitara i osoblja festivala nego publike, što i nije za začuditi se, s obzirom da je svirka krenula u najavljenih 19.30, kada se još nije niti okupila ekipa za alkoholno zagrijavanje na zidiću. Svirački sigurni i uigrani, ali ne posebno inovativni, AlkemijA će definitivno, ako se nastave graditi i istraživati, imati što ponuditi publici. Posljednjom pjesmuom zazvali su kišu, koja je, dok se pozornica pripremala za sljedeće izvođače, navlažila pod.

Mistakemistake se su ležerno prošetali do instrumenata, cure su sjele u pozadinu i ćakulale dok je muški dio benda ispaljivao kul parole i glazbu. Nakon prve pjesme, cure su navalile na mikrofone i upotpunile ono što su Beograđani ponudili okupljenima na splitskoj tvrđavi – kvalitetno izvedenu glazbu kakvu žvače aktualna MTV generacija. Bend definitivno zvuči svjetski, na što okupljeni nisu ostali ravnodušni.

Thieves Like Us, nemirna trojka iz raznih krajeva svijeta, koja je na neprestanoj svjetskoj turneji, u Splitu očito ima svoje fanove, s obzirom da se pred pozornicom stvorila kritična masa rascupkanih koji su prkosili upornoj kišici i konstantnoj grmljavini. Glazbeno su se savršeno stopili sa prethodnim izvođačima.

Zeus inzistirao na nastupu

Nakon pop tria impresioniranog zvukom elektronike osamdesetih, došlo je vrijeme za najkul indie bend u Hrvata – Lollobrigida. Petra i Ida sa longplejkom na glavi, odjevene u matching kreacije rasplesale su se pred osipajućom publikom koja je spas prvo potražila pod krošnjama stabala, da bi se na koncu, pomirena sa sudbinom, vratila pred pozornicu sa improviziranim pokrivalima za glavu od gradonačelnikovih vrećica i pokojim kišobranom. Raspoložene su djevojke sipale stare i buduće hitove, a Ida je iskreno komentirala da se njoj vjerojatno ne bi dalo izaći po ovakvom vremenu. Minice su strgnule za vrijeme Lollobrigida Incorporated gdje su cure odrepale Uninu dionicu i ostale u šljokicastom donjem rublju na oduševljenje prisutnih. Splitska publika impresionirala je Idu, posebno djevojka koja je znala sve pjesme od riječi do riječi. Nažalost, udaljenost između pozornice i publike je bila prevelika za neki bliži kontakt.

Dosadna kiša se stalno vraćala, a Zeus je odlučio prisutne impresionirati light showom na nebu, pa je nastup trajao kraće nego što bi to mnogi okupljeni željeli i cure su svoje mjesto na pozornici prepustili dvojcu Apparat i DJ Skate.

Nebo je tada pokazalo da misli ozbiljno i krenuo je pravi jesenji pljusak. Nizbrdicom koja vodi do izlaza potekao je potok i nosio posjetitelje u nimalo primjerenom izdanju – šljapkale su japankice, fine cipelice, dok se kiša slijevala niz gola ramena. Raspoloženi zaštitari su se, zaklonjeni tendom, zafrkavali procjenjujući koliko će trebati da se prostor isprazni. No, na Gripama je ipak ostalo nešto zaljubljenika u elektroniku i otplesalo do kraja nastupa Berlinčana, usprkos udarima groma u neposrednoj blizini.

Izvođači precizni,  a publika kasnila

Subota je, iako su se predvečer pojavili prijeteći sivi oblaci, srećom prošla bez kiše. Splitski Mondo Kick podijelili su sudbinu sugrađana prije 24 sata – i njihov nastup u 19.30 pogledali su zaštitari i pokoji scenski radnik.

NipplePeople ipak nisu poslušali samo zaštitari i pokoji scenski radnik

Tajanstveni NipplePeople na svoj prvi nastup u Splitu privukli su pak nešto veći broj ljudi. Zamaskirani duo uštekao se prisutnima odmah, usempliravši Oliverovu Splite moj. Mješavina snimljene glazbe, pokoje melodije u maniri Novih Fosila 80-ih, živih vokala i playbacka oduševila je Splićane. Raspoložena ženska polovica dua nakon pjesme o vibratoru ispalila je monolog iz priče Pepeljuga, a cover pjesme That's not my name grupe The Ting Things posebno je dobro bio prihvaćen. Kada su, nakon nastupa, došli na pozornicu pokupiti stvari, publika ih je dočekala ovacijama kao da se radi o bisu, pa su bili primorani izvesti akustičnu verziju jedne pjesme. Sudeći prema reakcijama publike, ovaj bend će se imati zbog koga vratiti u Split.

Dozu rock and rolla i dašak Balkana donio je među splitskom publikom najpopularniji riječki bend. Na njihovom je nastupu bilo uvjerljivo najviše okupljenih, a pošto WhoMadeWho ipak nisu stigli na Gripe, Letovci su i najduže drmali tvrđavom. Luna Cinquina u kosturskom kostimu bila je jedina devijacija od uhodane set liste, koja se pomalo izlizala kao i šljokicasti kostimi, što splitsku publiku nije niti malo pokolebalo da se po tko zna koji put samo ove godine razbaca na hitove neviđeno popularnih Riječana. Ni Mišo vjerojatno ne bi toliko puta oduševljevao publiku istim repertoarom...

Let 3 su još jednom oduševili publiku - istim repertoarom

Premda dobar broj okupljenih vjerojatno ne bi imao ništa protiv da Let 3 praši do 2 ujutro, sa Izgubljenima je okončan nastup i prepuštena pozornica njujorkškim Shy Child. Indie duo nije ostavio splitsku publiku ravnodušnom i pred pozornicom je konstantno vladala gužva, a svaka pjesma ispraćena je toplim pljeskom. Svojim glazbenim izričajem su se savršeno uklopili u suvremene svjetske trendove i ostavili dojam ukalupljenog benda na kojega ćete vjerojatno naletjeti na MTV – u.

Kvalitetan festival i suvremeni izvođači

Posljednji izvođači na Atlantis festivalu bili su duo SymbolOne. U promo materijalima opisani su kao jednojajčani blizanci koji su se nedavno upoznali, a definitinvno su i ostavili takav dojam. Momci su se ludo zabavljali na pozornici i tko zna kada bi oni prestali svirati da organizatori nisu morali poštovati policijski sat. Publika se, s druge strane podijelila – malobrojni su plesali pred pozornicom, dok je većina pomalo zbunjeno cupkala kao da baš i nisu sigurni što bi oni sad tu trebali raditi, a dio se povukao prema šanku i zidiću na internu zafrkanciju i druženje. Broj okupljenih se tako polagano osipao do 2 sata, za razliku od dramatičnog raspleta prethodne večeri.

Publike očito ima, samo ne dovoljno da uvjerljivo popuni Gripe

Ekipa Atlanitsa definitivno je potvrdila da su u stanju organizirati festival na visokom nivou i dovesti suvremene izvođače čije se pjesme vrte po mainstream medijima i na tome im svaka čast. Organizator će osluškivati puls publike i pokušati pogoditi njihov ukus i predstaviti im izvođače koji će ih privući. Nažalost, ako je suditi po urbanim radio postajama i MTV – u u trendu je još uvijek recikliranje i to ne ono pozitivno.

Reciklirana glazba doživjela je pravi procvat pojavom Franz Ferdinada na svjetskoj sceni čija je fascinacija post punk bendovima sedamdesetih oduševila publiku i kritiku, pa nije trebalo dugo da se pažnja usmjeri na elektro pop osamdesetih upotpunjen emotivnim vokalima koji momentalno drmaju svjetskom indie scenom. Publike za tu glazbu očito ima, ali u Splitu izgleda ne dovoljno da uvjerljivo popuni tvrđavu Gripe. Nažalost ili na sreću, pitanje je sad?

Pogledajte album u foto galeriji!

napisala: KMaja
foto: Maja Prgomet