EXIT, država za sebe

Sredinom prošlog tjedna Srbi su putovali prema Splitu, a velik broj Splićana put Srbije. Dojmovi su se poklopili i u povratku, jer Srbi su se u Beograd vratili s polufinalnom ulaznicom za Davis Cup, a mi smo se vratili u Split bogatiji za još jedno iznimno glazbeno iskustvo. Doduše nekih razlika ima, jer dok s tribina splitske dvoranske ljepotice još uvijek čujemo (na žalost većine, za neke prihvatljivo) "Ubij Srbina", mi smo u Novom Sadu na EXIT-u nazdravljali uz rakiju s istim tim Srbima, ne dozvolivši niti trenutka da nam dnevna politika pokvari dio mladosti.

Sjajan dojam 11. izdanja najvećeg festivala u ovom dijelu Europe

Sjajan dojam 11. izdanja najvećeg festivala u ovom dijelu Europe nije pokvario ni zaista mlak nastup zbog kojeg je većina bila nestrpljiva do zadnjeg dana. Svi koji ih željno iščekujete čuti u Novalji ovog ljeta, pripremite se samo na vizualno odlične The Chemical Brothers, jer njihov nastup na EXIT-u spremamo u ladicu – što prije zaboraviti! Loš zvuk, njihov loš dan, nešto treće... ne znamo. Nije nas ni taklo.

No, ipak, dok smo se u rane jutarnje sate ponedjeljka spuštali niz Petrovaradin, zatim preko mosta na Dunavu prema gradu, s pogledom na onu istu tvrđavu na kojoj smo tijekom četiri dana imali prilike čuti 600 izvođača na 25 pozornica (naravno, nemoguća misija osim ukoliko imate recept za kloniranje), ponovno je zaključak bio isti – bilježimo se opet za drugi vikend u srpnju 2011. godine.

EXIT je bio prilika za čuti 600 izvođača na 25 pozornica

Nešto drukčiji dojam dobili smo od lokalne mladosti kojima je EXIT u dvorištu, jer po njihovim riječima "nastao zbog otpora Miloševićovu režimu, prerastao je u običan biznis".

Marko: Danas je to običan biznis

- Pamtimo prvih 5-6 festivala dok je kamp bio uz Dunav i žurke su trajale po 24 sata na dan. Sad je ovo komercijala, program se slaže kako bi se zaradilo na strancima, a lokalno stanovništvo sve više se osjeća kao građani drugog reda – kazuje nam 30-godišnji Novosađanin Marko koji izrađuje i prodaje nakit, a ove godine nije se popeo na tvrđavu iz više razloga.

- Ulaznica je skupa, dosadašnjih godina nas dvoje ili troje kupili bi jednu  i onda se podijelili tko će ići ovisno koji bend želimo vidjeti. Ove godine izmislili su te narukvice koje se ne mogu skinuti jer više ne vrijede. Prosječan Srbin i da kupi ulaznicu jednostvano nema novaca za trošiti tijekom četiri dana festivala. A što tek reći o line upu koji je kao napravljen za britansko tržište, rock izvođači su na marginama - nezadovoljan je usprkos našem oduševljenju ovaj EXIT starosjedioc.

Nastao zbog otpora Miloševićovu režimu, a prerastao u običan biznis

Jer upravo niske cijene jedan su od razloga zbog čega velik broj Hrvata i dalje hrli u Novi Sad. Restorani i dućani u Srbiji su i do 40 posto jeftiniji od onih u Splitu i Zagrebu, a ni u sklopu festivala cijene nisu pretjerane. Pola litre točenog piva je 12 kuna, boca vode 6,5 kuna, a najskuplje je energetsko piće za koje je potrebno izdvojiti 15 kuna (za usporedbu 0,03l votke na InMusicu cepa 20 kuna). Organizatori su ove godine uložili i dodatan napor da privuku posjetitelje iz regije pa se iz Splita za samo 100-tinjak eura mogla dobiti ulaznica, prijevoz autobusom i smještaj u kampu (kojeg naravno niste morali iskoristiti ukoliko ipak želite malo veći komod).

Valja iskoristiti tu maniju

Za razliku od malih mista na našoj obali, glasni stranci i zvučnici na sve strane ne smetaju ovdašnjem stanovništvu, jer tijekom festivala čitav grad živi - EXIT. Ljudi masovno tih nekoliko dana presele van grada, a svoje stanove prepuste gostima, od 10-ak eura po osobi za domaće do čak 35 eura za nepromišljene strance. Na svakom koraku na ulici prodaje se voda i sokovi, domaće rakije po 3-4 kune, svjetlucavi rekviziti, majice... valja iskoristiti tu maniju.

Od kada je prošle godine EXIT kamp iz središta grada preseljen u nešto udaljeniju napuštenu vojnu bazu nema razuzdanih beach partija koji su se svakog popodneva održavali uz Dunav. I baš nedostaje ta vibra...

Englezi, Nizozemci i Skandinavci najbrojniji su stranci

U nešto manjem broju negoli prethodnih godina, Englezi, Nizozemci i Skandinavci najbrojniji su stranci koji dolaze u Novi Sad, a ovog puta sa sobom su donijeli i - vuvuzele (kasnije su se i prodavale po ulici za 20-ak kuna). Brzom reakcijom organizatora nakon prvog dana zabranjeno je njihovo unošenje u tvrđavu, na sreću svih kojima je nakon mjesec dana dosta zvuka slona.

Nama je bitna samo dobra vibra

Svoje mjesto u programu EXIT-a uvijek dobiju i hrvatski izvođači. Ove godine najposjećeniji nastup imali su Kud Idijoti koji brojne fanove već godinama imaju diljem bivše Jugoslavije. Odličnu svirku imali su i TBF, a polovica publike digla je ruke u zrak na Mladenovo pitanje "Ima li ode neko iz Splita". Vidljivo zadovoljni članovi benda publiku su od traženog i dobivenog bisa ostavili tek strogi tehničari. Šteta jer nakon njihanja uz Ča je život vengo fantažija, baš bi nam bile dobro legle Nostalgična i Heroji...

Ovo je vrhunac naše karijere... – u dahu nam je pričala Ida Prester

- Ovo je vrhunac naše karijere jer nema većeg nego nastupati u subotu navečer u 23 sata na glavnoj pozornici EXIT-a. Tješile smo sebe sat prije početka kako to nije nešto posebno, no priznajem da sam imala užasnu nervozu. Ne znam da li je to zbog kurtoazije, no i stranci su dizali ruke u zrak. Ma i da su nas gađali rajčicama nama bi to bilo drgao jer tu smo da izazovemo efekt – u dahu nam je pričala Ida Prester, frontmenica skupine Lollobrigide koje su imale čast  zagrijati publiku za Missy Elliott.