Dopustili si DOPUST

Ne toliko provokativan i eksplicitan kao svojih prethodnih izdanja, no ipak dovoljno intrigantan i programom bogat, i ove godine upriličen je mali festival performansa koji je poharavši Split i predstavivši mu točke najznačajnijih performera s ovih prostora, zatvoren u subotu tamo gdje je i otvoren u ponedjeljak, na platou kod Doma mladih. Održan pod nazivom Upravo sada, ovaj treći po redu festival performansa konceptualizirao je svoj program dajući nam skicu vremena u kojem živimo.

Dani otvorenog performansa u Splitu ili, kako nam je draže reći, DOPUST, donijeli su nam tako od ponedjeljka sve do subote nekoliko desetaka performansa posvuda po gradskoj jezgri, kao i u Domu mladih te Akvariju na Bačvicama, predavanja i radionice nekih od umjetnika, a nije manjkalo ni glazbenog dijela u kojem su nas bendovi iz večeri u večer zabavljali na već spomenutom platou.

Na otvaranju je upriličen okršaj Kultura vs. Nekultura (foto:N.Smernić)

Festival je otvoren minutom šutnje za velikog performera i umjetnika, preminulog Tomislava Gotovca. Na otvaranju je upriličen okršaj nazvan Kultura vs. Nekultura u kojem su u natjecateljskom duhu u partiji nogometa odmjerili snage momčad Kulture protiv momčadi Nekulture. Rezultat susreta bio je namješten, te na takav način prikazao realne odnose u pozicijama visokorangiranih naspram onih manjih, stoga je pobijedila momčad Nekulture.

Isti dan, ponedjeljak, prije službenog otvaranja, udruga Kvart, pod vodstvom Borisa Šituma, je izvela performans u kojem je dvadesetak ljudi imalo na svojim majicama zalijepljen broj 17, ljudi su bili različitih generacija i iz različitih krugova. Iz kvarta Trstenik su se spustili u grad do splitskog Prihvatilišta za beskućnike. To Prihvatilište može primiti samo 16 ljudi, što je jako malo u odnosu na to koliko zapravo ima beskućnika u gradu. S obzirom na to, svi su stali u red ispred Prihvatilišta s brojem 17, koji bi trebao sugerirati potrebu za proširenjem smještaja. Nitko ih nije pustio unutra.

Slijedeći dan festivala svoj performans imali su Dalibor Martinis, koji je uz pomoć dvadesetak ljudi situaciju s jedne fotografije, koja prikazuje tijela kineskih radnika-migranata, prebacio na Peristil; zatim Boris Kadin koji je sa svojim suradnicima izveo aukciju žrtava i pozvao na suradnju europskih i hrvatskih umjetnika te izrazio sućut građanima Splita obzirom na sadašnjeg gradonačelnika; te Božena Končić Badurina koja preko letka moli publiku da 20 minuta ne razgovaraju i ne gledaju se. Zadnji tog dana bili su studenti s UMAS-a sa svojim performansom Čekanje.

Tudor je sjedio na stolici koja je visjela s prozora... (foto:Ž.Šunjić)

Srijeda je započela veoma interesantno, performansom Marina Tudora, koji je sjedio na stolici koja je visjela s prozora kuće u Ulici Majstora Jurja, te čitao. Performans, prema objašnjenju njegovog autora, propituje svakodnevnu situaciju smještenu na mjestu u centru grada koje za takvo nešto nije predviđeno. Zanimalo ga je koliko će ljudi primijetiti da se nešto neobično događa i kako će reagirati. Većina ljudi živi u okvirima normi i ne iskače previše iz njih, nemaju izlete u neobično, pomaknuto, drugačije. Stoga je umjetnika zanimalo može li situacija koju postavlja aktivirati promatrača i potaknuti ga da učini male promjene koje izlaze iz okvira normi, a dio su želje svakog pojedinca. Istog dana u večernjem programu nastupile su Deana Hem i Nela Darić unutar kluba Kocka, gdje su izvele igrokaz Neka gori zakon u kojem dva lika prezentiraju problem nezaposlenosti. Osnova suprotstavljanja između likova je njihova funkcija - jedan je poznati terorist, a drugi predstavnik birokracije.

Istu večer vidjeli smo još i Božidara Katića, inače zagrebačkog performera, koji je izveo interaktivan performans s probematiziranjem centralizacije u Republici Hrvatskoj. Sam autor, organizatori, sudionici i publika tako su se skupili u postav za jednu fotografiju držeći simbolični natpis Pozdrav iz Zagreba. Izrađene fotografije prizora, upotpunjene porukama posjetitelja i svih sudionika, adresirane su i poslane Vladi RH u Zagreb.

Ispisivanje poruka adresiranih i poslanih Vladi RH (foto:N.Smernić)

Četvrtak su ispunili performansi Miljane Babić s projektom Duchampovi svjedoci koji se bazira na ideji Jehovinih svjedoka, zatim Alemke Đivoje i njene svečane povorke od Stare vijećnice (nekadašnje čelne institucije) do zgrade gradske uprave Grada Splita gdje je održana ceremonija postavljanja otirača u slavu Mrtvom Dijalogu. Inače, Alemka je stavila osmrtnicu Mrtvom Dijalogu u Slobodnu Dalmaciju, gdje navodi sve njegove žrtve.

Burđelez je stvorio komunikaciju između živih i mrtvih (foto:Ž.Šunjić)

Paško Burđelez je održao performans na Lovrincu, gdje je unutar svog senzibiliteta stvorio komunikaciju između živih i mrtvih, a Nemanja Cvijanović je održao predavanje u Domu pod nazivom Triglav na Jadranskom moru. Isti performans dan kasnije Cvijanović je upriličio na plaži Bačvice gdje su se uz pomoć djece pijeskom zatrpali spomenuti autor, Marko Marković i Miljana Babić, dok su im iz pijeska virile samo glave, odnosno vidjele su se tri glave.

Triglav na Jadranskom moru Nemanje Cvijanovića (foto: L.Tomić)

Performanse za četvrtak izveli su još Vice Tomasović koji je hvatao kokoš s ljudskom glavom, zatim Željko Marović koji se pred publikom uz svijeće i tamjan ispovijedao sam sebi te Petar Grimani koji je publiku proveo kroz svoje viđenje Pakla, Čistilišta i Raja. Nag je stajao u čistilištu ispred video projekcije u kojoj također on šeta po Auschwitzu. Peformans je završio njegovom šetnjom s gorećom bengalkom i maramom oko glave sve do plaže na Bačvicama, gdje je ušao u more.

Udruga MASA u petak je uzdrmala svojim performansom Radnička klasa umire, kojim su htjeli pokazati poziciju današnjeg radnika unutar kapitalizma i vladajućih struktura. Nakon njih nastupio je mladi srednjoškolski bend Dobar vid, a kao završetak petka nastupio je legendarni bend Ilija i zrno žita koji su prezentirali i novi singl Jadranka Kosor.

Posljednji dan Festivala u popodnevnim satima su se prikazale video-projekcije studentskih radova, a nakon njih video performansi Tomislava Gotovca, u produkciji Hrvatskog filmskog saveza. Navečer je nastupila Sunčica Perišin Tomljanović sa svojim performansom Lov na noćne leptire gdje je na velikom platnu crtala situaciju, odnosno ljude oko sebe. Vanja Pagar izveo je performans Žablje kreketanje gdje je uz zvukove kreketanja fotografirao ljude i ponašao se kao na izletu. Za kraj je simboličnim koncertnim performansom nastupio Gildo Bavčević s kojim je nekolicina muzičara improvizirajući i prvi put uopće svirajući skupa, izvela koncert za publiku.

Još jednom je provokacija potaknula na razmišljanje (foto: N.Smernić)

Postigavši provokaciju i potaknuvši na razmišljanje o situacijama, bilo malim i beznačajnim, bilo od života važnima, a protekavši uz razmišljanje o našoj sadašnjosti i stvarnosti koja nam je u istoj servirana, završio je i treći DOPUST, ostavljajući performerima godinu dana za sakupljanje inspiracije i poticanje ljudske svijesti u situaciji sadašnjosti u kojoj im ideja, vjerujemo, neće manjkati.

Pogledajte album u foto galeriji!

napisala: Marta