Popović: Uzbuđen sam potencijalom

Na nedavno održanom zagrebačkom Animafestu čija je light verzija prikazana i pred splitskom publikom, među mnoštvom radova iz svih krajeva svijeta našao se i animirani film u čijem je nastajanju, u ulozi redatelja, sudjelovao naš mladi sugrađanin – Veljko Popović, koji je prije dvije godine autorskim animiranim filmom Ona koja mjeri osvojio međunarodne kritičare i pokupio više nagrada na festivalima diljem svijeta.

Scena življa nego ikada

Uhvatili smo ga online dok je proteklog vikenda predstavljao novi uradak na jubilarnom, pedesetom izdanju najvećeg festivalu animiranog filma u francuskom Annecyju.

Koja je bila tvoja najveća inspiracija i poticaj da se počneš baviti animiranim filmom?

Najveći poticaj bila mi je želja za komunikacijom. Mislim da je osnovni poticaj umjetničkog djelovanja upravo komunikacija, želja za dijalogom između umjetnika i promatrača.

Kakva je danas, prema tvom mišljenju, scena hrvatskog animiranog filma? Može li se od crtića živjeti?

Scena animiranog filma u hrvatskoj je po mom sudu življa nego ikada u posljednjih dvadeset godina. Na sceni su se pojavili mnogi mladi autori, hrvatska animacija biva prepoznata u svijetu, kao i kod kuće.


Veljka smo uhvatili online dok je bio na festivalu u Francuskoj

Od umjetničkog, odnosno festivalskog, animiranog filma se teško može živjeti jer je riječ o proizvodu koji je sam po sebi nekomercijalan. Kako je riječ o izuzetno kompliciranom vidu umjetničkog djelovanja, sredstva za izradu animiranog filma su izdašna i gotovo uvijek dijelom izlaze iz džepa autora. To se ipak radi iz ljubavi i teško postaje izvor zarade. S druge strane, takav rad predstavlja umjetnika široj javnosti i svijetu pa često za rezultat ima komercijalne angažmane koji mu onda daju priliku da kapitalizira svoj rad.

Uspoređuje li tko tvoj rad sa Zagrebačkom školom crtanog filma?

Rijetko se moj rad uspoređuje sa slavnom zagrebačkom školom animacije, iako mnogi u novim mladim umjetnicima i animatorima vide mogući začetak novog vala uspješnog hrvatskog animiranog filma. Takve usporedbe me vesele i ne opterećujem se njima. Kategoriziranje, imenovanja i prozivanja su posao novinara, kritičara i povjesničara umjetnosti. Posao umjetnika je da stvara.

Scene iz nagrađivanog filma Ona koja mjeri

S obzirom na odaslanu kritiku u filmu Ona koja mjeri, koliko se ti sam uspijevaš oduprijeti konzumerizmu, je li to uopće moguće postići u potpunosti?

Ja sam osoba koja traži trajnu sreću, dublji smisao i svoj život ispunjava vrijednostima koje ne ovise o trendovima i trenutačnoj modi. Istina je da društvo koje ne podržava takve vrijednosti otežava razvijanje takvog životnog stila.

To što smo u Splitu nije problem

Pripremaš li još kakav autorski animirani film u skoro vrijeme?

Trenutno se na festivalima može gledati film Moj put, s kojim sam u ovom trenutku u Annencyu, a kojeg smo autori Svjetlan Junaković i ja. U posljednjoj fazi produkcije je moj autorski film pod radnim naslovom Starica i pas, a upravo krećemo u produkciju filma Otac. Riječ je o međunarodnoj koprodukciji između Njemačke, Hrvatske i Bugarske. Na filmu radi 5 autora, a film je baziran na intervjuima petoro osoba iz Bugarske o njihovim odnosima s roditeljima za vrijeme sloma komunizma.

Kakva je razlika u radu između prvog filma (Ona koja mjeri), koji je bio u potpunosti autorski, i novog filma, koji je nastao prema tuđoj priči?

Kod adaptacije knjige ilustracija u animirani film autor je suočen s određenim problemima koji ne postoje kod scenarija pisanog isključivo za animaciju. Tada treba sačuvati sve vrijednosti koje pruža sama knjiga i jezik knjige prebaciti u novi medij pokretne slike, odnosno animacije.

Moj put je tek počeo skupljati nagrade

Kakva je razlika između rada na filmu u Splitu i Zagrebu? Pritom mislim na prepreke, u smislu radnih uvjeta, financiranja...

Razlike u okruženjima uvijek postoje i uvjeti za rad i život su, naravno, drugačiji. No, kako je moj tim iz Lemonade3D studija većim dijelom odgovoran za rad na našim filmovima nemamo nikakvih problema pri izradi samog filma. Što se tiče financiranja i tu smo imali dosta sreće. Naše filmove je uvijek financirao i Grad Split i Grad Zagreb. Uz to smo i za prvi i za drugi film dobili i potporu Hrvatskog Audio Vizualnog Centra. Nisam osjetio da je to što smo u Splitu bio problem.

Uzbuđen sam potencijalom kojeg vidim

Čime se još baviš – osim režiranjem animiranih filmova – profesionalno i u slobodno vrijeme?

Osim rada na animiranom filmu, naš studio Lemonade3D izrađuje i sadržaje za TV, film i print, što čini oko polovicu mog profesionalnog rada. Osim toga, radim na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje držim vježbe iz nekoliko kolegija povezanih sa animacijom. U slobodno vrijeme volim slobodno penjanje i glazbu. Sviram udaraljke i bubanj u nekoliko bendova, a odnedavno sam se uhvatio i mandoline.

Prema iskustvu sa studentima na UMAS-u, kakva je budućnost animiranog filma u Splitu?

Uzbuđen sam zbog potencijala kojeg vidim u Splitu i mislim da će budućnost donijeti vrlo pozitivne pomake. Umjetnička akademija u Splitu, točnije Odsjek za film i video, intenzivno radi na kolegijima za animirani film i vjerujem da ćemo kroz sljedećih nekoliko godina stvoriti kvalitetno mjesto za rad i edukaciju. Usudio bih se i reći da ćemo parirati našim kolegama iz Zagreba ako ne i više od toga.

Zaslužuje li Split neku svoju inačicu Festivala animiranog filma?

Split zaslužuje sve što je dobio i što će dobiti. Ako to znači kulturno bespuće onda je to točno što i zaslužujemo. Grad čine ljudi i kako će izgledati krajolik našeg umjetničkog i festivalskog djelovanja u potpunosti ovisi o nama.

Koji su, prema tvom mišljenju, aktualni autori u svjetu animiranog filma vrijedni pažnje?

Priit i Olga Parn, Jeremy Clapin, Dennis Tupicoff, BLU, Luis Cook...

razgovarala: KMaja