Kad klinci zafilmaju

Tjedan dana kasnije kino je utihnulo, brojke su zbrojene i svaka najava za FMFS događanja iduće godine s nestrpljenjem se očekuje. "Ovo je nezamjenjivo. Zaljubit ću se opet u kino... " – čula sam iza sebe gospođu u, odokativno, pedesetim godinama koja se, osvrćući se po prepunjenom gledalištu Ljetnog kina Bačvice, divila atmosferi kakva je na tom mjestu bila prisutna ne samo te večeri nego svih šest koliko je trajao Festival mediteranskog filma u Splitu. No, ono na čemu već sada leži buduća okosnica Festivala (osim na izvrsnoj atmosferi, sjedenju na dekicama kad nema mjesta na stolicama i famoznoj rakiji od šipka) jest program pod nazivom FilmInkubator.

Festival na kojem klinci rade tako super stvari (foto: N.Smernić)

Program je to edukativnog karaktera koji je tijekom ovogodišnjeg Festivala donio petnaestak radionica, predavanja te susreta s gostima poznatima u svijetu filma. Ipak, svoje glavno obilježje program je ostvario tamo gdje su mu doprinijela djeca, ona ista koja su zadnju festivalsku večer pred svojim roditeljima, nastavnicima i zainteresiranom publikom prezentirala vlastite filmske uratke. Iste večeri, primivši svoju nagradu za najbolji kratkometražni film, i Dalibor Matanić je kazao: "Drago mi je da sam dobio nagradu na festivalu na kojem klinci rade tako super stvari." 

Da bismo o cijelom projektu, tijeku rada na njemu i ponekoj usputnoj zanimljivosti doznali više, uposlili smo studente režije Neru Miočić i Tonija Mijača, dvojac koji je s djecom cijeli projekt i izrealizirao, da nam kažu što se to i kako zbivalo kad su se filmskog posla primili osnovnoškolci.

Kad je započeo projekt FilmInkubator i rad s djecom?

NERA: Planiranje projekta započelo je u rujnu 2009. godine, a rad s djecom u siječnju 2010. godine. Prva škola s kojom smo započeli je bila OŠ Blatine Škrape, a kratko nakon toga i OŠ Lučac.

Osnovnoškolci su prošli edukaciju i snimili svoje prve filmove

Kako je uopće došlo do ideje o projektu, a kako do konačnog produkta?

TONI: Na prvoj godini fakulteta smo imali priliku prisustvovanja nekoliko dječjih radionica vezanih uz film i došli do zaključka da bi trebalo uvesti jedan novi način filmske edukacije prema mlađem uzrastu u kojoj bi se djeca puno više i kvalitetnije uključila u sami proces stvaranja filma.

NERA: Prošlo ljeto smo upoznali Alena Munitića, kojemu se svidjela ideja takve radionice i s kojim smo dogovorili suradnju preko njegovog Festivala mediteranskog filma u Splitu gdje su se završni radovi djece iz obje škole premijerno prikazali u sklopu festivalskog programa.

Koje uloge i zadatke su imala djeca u projektu?

NERA: Prva dva mjeseca smo održavali teoretska predavnja i odrađivali intenzivne vježbe iz svih područja snimanja jednog filma. Vježbe su bile koncipirane da budu jednako zabavne koliko i informativne i produktivne. Smatrali smo koliko god je bitan timski rad, trebalo bi uvrstiti i individualni pristup svakom djetetu. Vježbe su imale svrhu da im približimo problematiku rada na filmu, ali isto tako da razgovaramo s njima o svemu što je njih zanimalo u tom trenutku.

TONI: Naravno, prije samog odabira pojedinačnog zanimanja, djeci su bili prezentirani elementi poput pisanja scenarija, planiranja kadrova, tehnike snimanja, glumljenja i same montaže finalnog produkta. Nakon toga su svi imali priliku da odaberu svoju najinteresantniju ulogu i da nju praksiraju tijekom snimanja svog završnog filma. To se odradilo na način da su djeca snimala s našim kamerama i koristila našu opremu. S tim smo im htjeli priuštiti jedan poseban način učenja gdje se oni osjećaju uključeni, ali isto tako i odgovorni za svoje izabrane zanimacije unutar tog sistema.

Najvažniji rezultat - prihvaćenost i zainteresiranost djece

Koji su daljnji planovi za projekt, idući korak, neki novi koncept za dogodine ili širenje postojećeg?

TONI: Širenje i poboljšavanje postojećeg programa je nešto što se već sada počinje planirati. Najvažniji rezultat koji se postigao u svemu ovome je bila ta prihvaćenost i zainteresiranost ovog projekta sa strane djece. Čemu naravno zahvaljujemo profesorima obje škole i svim prijateljima koji su nam pomogli.

NERA: Neke od promjena koje moramo uvrstiti su nabava nove tehnologije i angažiranje veće skupine ljudi koja bi asistirala i možda jedan dan paralelno radila s nas dvoje kako bi se obuhvatilo što više škola. A što se tiče financija, želimo rasteretiti roditelje od plaćanja radionice i poticati Grad na suradnju iz razloga što će na takav način puno veći broj djece imati priliku biti dio radionice.

Finalni radovi prikazani predzadnjeg festivalskog dana i ostavljeni u trajnu uspomenu djeci su Kad su mama i tata bili ja (kratki dokumentarac o školskom projektu OŠ Lučac) i Veliko otvaranje (kratki igrani film kojeg su napravila djeca OŠ Blatine-Škrape). Dječje oduševljenje na premijernim projekcijama dalo je razloga da vjerujemo da će se za ovakve i slične projekte i u budućnosti nalaziti dostatna sredstva, mnogo zainteresiranih mališana i puno dobre volje njihovih mentora. Split će si tako osigurati budućnost grada mladih filmaša!

razgovarala: Marta