FMFSu, čekamo te!
Ako je u ičijoj glavi postojala i najmanja trunka sumnje u <strong>uspjeh</strong> Festivala Mediteranskog Fima, samo letimičan pregled ovogodišnjeg izdanja dovoljan je da se izbiju takve misli iz glave. Uvukao se pod kožu publici i postao događaj kojega se sa nestrpljenjem očekuje i dogodine.
Ako je u ičijoj glavi postojala i najmanja trunka sumnje u uspjeh Festivala Mediteranskog Fima, samo letimičan pregled ovogodišnjeg izdanja dovoljan je da se izbiju takve misli iz glave. Naime, unatoč famoznoj recesijskoj godini, ovaj mladi festival privukao je publiku u tolikom broju da se za većinu projekcija tražila karta više, a prizor gledatelja koji sjede na travi u kinu Bačvice ili na podu Kinoteke nije bio neuobičajena pojava.
Publiku je privukla dobitna kombinacija kvalitetnih filmova i dobrih vibracija nasmiješenog lica Festivala – volontera, koji su i ove godine učinili posjet kinu još ljepšim iskustvom. Da se radi o zdravoj radnoj okolini potvrđuje činjenica da su mnoga vesela lica ista ona koja smo viđali i prošlih godina.
Publiku je privukla kombinacija kvalitetnih filmova i dobrih vibracija
Već je otvaranje Festivala, projekcija filma Soul Kitchen, dalo naslutiti u kojem će se smjeru stvari odvijati. Cinici bi mogli komentirati da se rijeka ljudi u kino Bačvice slila zbog (izvrsne) besplatne spize i pića, no ta teorija pada u vodu, pošto sljedećih dana besplatne okrijepe više nije bilo, a prizor reda za kartu do kioska sa ćevapima se uporno reprizirao.
Publika nije propuštala ni filmove u Kinoteci, koja je bila pretijesna za projekcije pojedinih filmova. Neprocjenjiv je bio izraz na licu Alena Munitića, direktora festivala, kada je ugledao desetke ljudi koji sjede na podu balkona i gledaju Les Regrets kroz staklenu ogradu – jako dobar poticaj za daljnji rad.
Ukidanje projekcije u 23 sata i održavanje after fešte u prostoru kina, a ne u Akvariju, pokazalo se kao pun pogodak – publika se bez problema prilagodila drmusanju u ritmu tematskih večeri umjesto drhturenja u stolici – sat prije ponoći bi već pošteno zafriškalo.
Ekipa Festivala ponovo je pokazala da misli na najmlađu publiku, pa se tako ove godine među ostalim atraktivnim radionicama predstavio i filmske projekte učenika škola Lučac i Blatine – Škrape. Dokumentarac na temu istraživanja vremena djetinjstva njihovih roditelja te igrani film u kojem su glavni protagonisti učenici nižih razreda osnovne škole prikazani su posljednjeg dana festival pred prepunim kinom Bačvice.
Potom je uslijedilo proglašenje pobjednika – festivalski žiri u sastavu Rosalind Galt, Hrvoje Turković i Brian Daniel Willems, nagradu za najbolji film kratkog metra dodijelio je Daliboru Mataniću za film Tulum, a najboljim cjelovečernjim ostvarenjem proglašen je Kynodontas Giorgosa Lanthimosa.
Projekcija filma van konkurancije, Videocracy talijanskog redatelja Erika Gandinija kojem je koprena s očiju pala tek selidbom u Švedsku, dala je materijala za razmišljanje o tome što se to događa sa zapadnim nam susjedima, a neke obrasce prikazane u filmu nažalost možemo primijetiti i na domaćem teritoriju.
Fešta balkanika označila je i službeni kraj Festivala, ali ne i kraj druženja sa ekipom FMF-a. Naime, zbog ogromnog interesa publike, u Kinoteci Zlatna vrata su se u nedjelju reprizirali osim pobjedničkih filmova, i dva filma za koje je najveći broj ljudi uzalud čekao u redu za kartu – španjloski Ćelija 211 te njemački Soul Kitchen. Bio je to i najljepši način za oprostiti se od Festivala koji se u tako kratkom roku uvukao pod kožu publici i postao događaj kojega se sa nestrpljenjem očekuje i dogodine.
napisala: KMaja