Čepo: vlast s pravom izruguje mlade

Iako se možda na prvi pogled čini da su svi mladi Splićani apolitični, posebno prisjetimo li se koliki je odaziv na izborima među tom populacijom, trojica naših sugrađana rođena nakon 1980. godine koja sudjeluju u djelovanju Gradskog vijeća nikako ne idu u prilog tom zaključku.

O tome što njegova pojava i djelovanje na lokalnoj političkoj sceni znači za ostatak generacije kojoj pripada, te o stavu prema mladima i temama vezanim uz mlade Splita, popričali smo sa jednim od njih - Gojkom Čepom (29), najmlađim oporbenjakom u splitskom Gradskom vijeću.

Sigurno ti nije stran opći stav javnosti prema političarima – što je tebe potaknulo da se počneš baviti politikom?

Zaključio sam da je politika za sada jedino mjesto djelovanja u kojem se može nešto ozbiljno napraviti za društvo u kojem živimo. Tako će i ostati dok se ne pojave dovoljno jake nevladine organizacije, jer civilno društvo naprosto nije dovoljno razvijeno da bi moglo izazvati neke promjene. Šest godina sam sudjelovao u studentskom aktivizmu, dovoljno da vidim kako stvari stoje.

Koja su tvoja iskustva i mišljenje o udrugama mladih?

U razdoblju od 2005. do 2007. bio sam aktivan u vodstvu studentske udruge STOP, organizirali smo koncerte, turnire u malom nogometu, stolnom tenisu, šahu te pokrenuli studentski list; međutim kada je ekipa koja je to vukla diplomirala, sve se ugasilo.

Naime, postoji desetak ljudi koji su vezani uz udruge i oni se svi, posljednjih desetak godina isprepliću. Nema svježe krvi, novih mladih ljudi koji će preuzeti stvar u svoje ruke ako stariji odu; rijetko se dogodi da netko nastavi nečiji rad. Ima malo udruga koje imaju kontinuitet u radu, i stalno se vrte isti ljudi, a oni neće još dugo biti mladi.

Što ti, kao gradski vijećnik, radiš za mlade u gradu? Predstavljaš li glas mladih birača?

U GV-u sam ja onaj koji je malo glasniji, pitam malo škakljivija pitanja, ali ne vidim se kao glas mladih. Da bi se netko postavio kao ozbiljan glas mladih, prvo se mladi moraju na neki način organizirati. Smiješno mi je kada me se proziva da se ulagujem mladim biračima. Pa mladi ovdje nisu praktički dio biračkog tijela, toliko ih malo izlazi na izbore. Teško će se itko baviti problematikom mladih ako mladi nisu sami spremni aktivirati se.

S druge strane, mladi koji su u politici će se teško solidarizirati s ljudima s kojima su vezani po dobi, a ne samo po stranačkoj pripadnosti. Nažalost, kod nas se ne mogu ni političari u Saboru zalagati za regionalne prioritete, jadno je da se u pitanjima poput škvera povlači podjela između vlasti i oporbe kada bi se svi trebali ujediniti zajedno za interese građana. Mislim da je zato iluzorno očekivati da će se mladi u politici odrediti samo kao mladi i zalagati se za svoju generaciju. Moram priznati da su mi po stavovima mnogo bliži neki stariji članovi moje stranke nego pripadnici moje generacije.

Što su građani Splita dobili tvojim izborom u Gradsko vijeće?

Posao gradskog vijećnika doživljavam kao jednu veliku čast i na svakoj sjednici nastojim opravdati povjerenje svojih glasača i ukazati na probleme u gradu. Svoju ulogu u Vijeću vidim kao glas naroda, pitam pitanja i dajem sugestije koje su važne mojim sugrađanima. Nažalost, imam pravo na samo jedno pitanje na sjednici, ali mi se svejedno oduzima riječ, gasi mikrofon… Mislim da nikoga ne košta civilizirano saslušati drugu stranu, posebno kada se zna tko će pobijediti kod izglasavanja. Sadašnji način vođenja sjednica GV nije je, po mom mišljenju, primjeren za tu instituciju.

Svaka se vlast može izrugivati s mladima

Kakav je općenito, prema tvom mišljenju, odnos politike prema mladima?

Mnogi će deklarativno podržati bilo kakvu inicijativu vezanu uz mlade, staviti ih na papir i potpisati, međutim kada nešto treba konkretno organizirati i pokrenuti... Obećanja padaju u vodu. Evo, Informativni centar za mlade je jedina provedena mjera iz GPDM-a i ne vjerujem da će se išta drugo napraviti. Ali ne čudi me taj stav političara prema mladima, kada su se oni, kad su konačno dobili priliku artikulirati svoje probleme i zahtjeve, usuglasili da im je najveći problem javni gradski promet!

Svaka vlast koja se ovako ponaša prema mladima ima na to pravo, sve dok su mladi spremni izaći na ulice tek zbog toga što će im se graditi zgrada na igralištu, a studenti prosvjedovati zbog cijena u menzi. Nisu spremni solidarizirati se sa radnicima i sa istom energijom kojom se bore za svoje užitke boriti se za radna mjesta. Dok se ne promijeni taj sklop u glavama, svaka će se vlast moći izrugivati s mladima, izmišljati im odbore koji neće ništa raditi i izrađivati programe koji će postojati samo na papiru.

Ne može se osporiti da u jezgri aktivizma u Zagrebu ima najviše upravo splitskih studenata. Kako to objašnjavaš?

Fenomen Splićanina u Zagrebu nastao je jer su gore odlazili pretežito društvenjaci, a oni su ti koji imaju volju i želju mijenjati stvari. I u Splitu u studentskom aktivizmu prednjače studenti koji dolaze iz drugih mjesta – oni mijenjaju svoj život odlaskom na studij, žive u domu, u podstanarstvu, dok oni koji su rođeni u Splitu nisu upisom na fakultet osjetili neke drastične promjene u životu. Mislim da je to najveći razlog što su Splićani aktivniji u metropoli nego u rodnom gradu.

Zaposlenje, stan i kronična apatičnost

Ne tako davno osnovan je Savjet mladih. Koliko je prema tvom mišljenju do sada opravdao svoje postojanje?

Savjet mladih bi imao smisla kad bi funkcionirao po principu da se članovi biraju iz udruga mladih, a ne političkim ključem. Kao slučajno se dogodilo da je veliki broj mladih koji su bili izabrani u Savjet, osim što su članovi udruga ujedno i članovi mladeži HDZ-a. A ako se savjetodavno tijelo mladih uredi tako da je u njemu uvijek većina iz vladajuće stranke, mladima se automatski oduzima bunt i kreativnost, pa se od tog Savjeta ne može ništa očekivati. Nadam se da nova stranka na vlasti neće nastaviti tu praksu, ali nažalost primjećujem da HGS preuzima sve loše karakteristike političkih stranaka.

Još jedna novina vezana uz mlade u kojoj ćeš i ti sudjelovati, je Komisija za suradnju s mladima. Koja će biti njena uloga i postoji li nekakva konkretna vizija djelovanja?

Dovoljno je reći da mnogi od kolega koji su izabrani za rad u toj komisiji nisu ni čuli za Savjet mladih, ne znaju razliku između udruga mladih i udruga za mlade... Razlog je tome što se u Komisiju ušlo po stranačkom ključu, pa čisto sumnjam da će ispuniti neku svrhu. Još se ne zna ni što bi točno to tijelo uopće trebalo raditi.

Pitanje koje se povlači u razgovorima o mladima već desetljećima – Dom mladih. Koji je tvoj stav o tom objektu?

Dom bi trebalo izgraditi do kraja, ali treba biti realan i shvatiti koliko je novca do sada u tu zgradu uloženo. Tu je jako dugo status quo i mislim da smo, s obzirom na sve, sretni što tamo išta uopće funkcionira, tu ponajprije mislim na klub Kocka, jedan od rijetkih sadržaja koji mladima nešto znači u tom objektu.

Prema tvom mišljenju, koja su tri najveća problema mladih grada Splita?

Teško je odvojiti probleme striktno prema dobi. Apsolutno nezaposlenost, iako to nije problem samo mladih, za mlade bih rekao, točnije, prvo zaposlenje. Drugi je kupovina stana, a uz to vezano i osamostaljenje, za koje je potrebno riješiti prvi problem, odnosno zaposlenje. Jedini problem koji je izraženiji kod mladih nego kod drugih dobnih skupina je apatičnost i nedovoljan društveni angažman, odnosno, od drugih dobnih skupina se ne očekuje pojačana aktivnost. Dakle, redom: prvo zaposlenje, kupnja prvog stana i kronična apatičnost.

Na koncu, čuješ li kritike na svoje djelovanje i kako ih doživljavaš?

Na koliko sam žuljeva stao se će se najbolje iščitati iz eventualnih komentara ispod teksta. Tješi me da je taj okvir, prozorčić za komentare, najveći domet u životima onih koji me kritiziraju.

Druga dva mlada vijećnika, iz redova Kerumovog HGSa, Dane Galić (22) i Pero Čenić (27), nažalost u prethodnih mjesec dana nisu našli vremena da za jedini gradski portal za mlade porazgovaraju o mladima pa se nadamo nekoj drugoj prilici.

razgovarala: KMaja
foto: Maja Prgomet