Šibenčani pobjednici finala

Na prvom izdanju najambicioznijeg festivala demo bendova, kojeg je ovaj grad vidio u dugo vremena, u popunjenom klubu O'Hara pobjedu je odnijela momčad sa stranog terena – šibenski Ti Ritu Piri Pip za bod su pretekli domaći Stimulans, što je potaklo žiri da glavnom nagradom – snimanje albuma u profesionalnom studiju – razveseli i drugoplasirani bend.

Je li pobjeda zaslužena ili nije, jesu li neki drugi bendovi trebali biti u finalu, je li žiri bio dovoljno nepristran i objektivan... o takvim se pitanjima može (u određenim krugovima vjerojatno i hoće) debatirati danima, no ostaje činjenica koja se ne može poreći ni zanemariti: u osam tjedana na pozornici O'Hare predstavilo se čak 40 autorskih bendova iz Dalmacije, 40 argumenata u prilog tezi da se svira i radi.

Nisu svi najoriginalniji na svijetu, većina se ipak odlučila na poštivanje zakona pravca kojeg su odabrali, ali među njima se našlo i nekoliko uistinu vrijednih otkrića hrabrijih kreativaca domaće scene – Brižno grilo, Tvrtko stijena, Loudermind, Proteus, Continuum i Reborn primjeri su bendova koji se nisu bojali eksperimentirati u glazbenim pravcima koji nisu toliko popularni u ovim krajevima i pri tome stvoriti kvalitetnu autorsku glazbu te ostvariti jako dobar nastup. Nažalost, nakon ovog festivala je ipak ostao gorkast okus u ustima.

Što je bilo prije – kokoš ili jaje – jesu li organizatori prvi počeli pomicati sat početka nastupa kako bi posjetitelji više potrošili za šankom ili je publika svojim beskonačnim zagrijavanjem na zidiću prisilila organizatore da koncerte započinju kasnije kako bend ne bi svirao u polupraznoj prostoriji, pitanje je na kojeg nema jednostavnog odgovora, a istina je, kao i obično, vjerojatno negdje u sredini.

Posljedice ove dobro ukorijenjene navike trpili su svi bendovi koji su svirali prije 22 sata pred rodbinom i prijeteljima. Čak se nisu niti članovi bendova koji su se predstavljali na festivalu (u svakom slučaju ne u primjetnom broju) potrudili do Zente doći u 21 sat podržati kolege.

Prvoga tjedna su se mnogi šokirali što manifestacija počinje u dogovoreni sat (kapa dolje organizatorima!), ali sljedećeg je tjedna, a pogotovo onoga iza, i onoga iza njega, stvarno svima već trebalo sjesti da nastupi počinju na vrijeme. Međutim, splitsku publiku najvjerojatnije jednostavno nije briga.

S druge strane, nemoguće je ne primjetiti da je svake kvalifikacijske večeri pobjedu odnio bend koji je svirao posljednji ili pretposljednji. S obzirom da su neki od kriterija ocjenjivanja bili i 'interakcija s publikom' te 'reakcije publike na nastup' jasno je da su neki bendovi a priori bili u prednosti. Tko je određivao raspred svirki nije poznato, ali vjerojatno nije bio u pitanju ždrijeb. Dakako, to se ne bi nametnulo kao problem da je publika pokazala zainteresiranost i volju poslušati sve bendove, tako da taj minus ipak ne ide organizatoru.

Cilj udruge za zaštitu glazbe STOP, organizatora ST-@rt music festivala, bio je afirmiranje dalmatinskih glazbenika, i to im je uspjelo – svatko tko je htio čuti što se kuha po zvučno izoliranim garažama i prostorijama za probe širom Dalmacije, mogao je utažiti svoju znatiželju uz upad od 10 kuna, što je i više nego povoljno za pet bendova od kojih velika većina ima i staža i iskustva.

Jedina objektivna zamjerka je ta što se publiku nije ni pitalo za mišljenje. No možda je to logičan slijed događaja – publika ne cijeni bendove, žiri ne cijeni publiku.

napisala: KMaja