Zar se sve vrti oko toga?

Kazalište Playdrama svojim novim komadom simboličnog naslova Marjane, Marjane, koji je premijernu izvedbu imao 11. ožujka u Gradskom kazalištu lutaka, pomaknulo se od socijalne tematike širih razmjera, kojoj smo svjedočili u prvoj predstavi (ujedno i cijelom projektu) Udarac i pokušalo se primaknuti onoj usko povezanoj uz grad Split posljednjih dvadesetak godina. Sudeći prema reakcijama publike, mlada entuzijastična ekipa u tome je i uspjela, no promatrajući fini vez ovog komada, dalo bi se zapitati: "Zar se u Splitu doista sve vrti oko toga?"

Sudeći prema reakcijama publike, mlada ekipa je uspjela, no...

Prema zamisli pisca Dubravka Mihanovića, a u režiji Mislava Brečića, radnja je smještena na Marjan, koji će unatoč vremenskim i fizičkim mijenama kojima je okružen, uvijek ostati isti i uvijek gutati sve što ovaj grad pokuša prožvakati. Početkom devedesetih to su bili mladi koji svoja svjetla žele naći daleko od mraka marjanske šume, ali o istima maštaju upravo tamo. I nije bitno jesu li kao izbjeglica Mina ovdje na privremenom boravku ili su kao mladi par Barbara i Ivan prepušteni sanjarenju o odlasku popraćenom dimovima marihuane i zvucima grungea. Ako i takve nade uvenu, u poslijeratnom razdoblju zaneseni otac izlaz vidi u sinovoj blistavoj nogometnoj karijeri u Hajduku, ali sina će već zapljusnuti val surove realnosti pa će biti sasvim dovoljno da samo igra nogomet, manje važno gdje. Organizirani kriminal i razbojstva pogodno tlo za skrivanje kroz dvijetisućite naći će upravo na Marjanu, tamo gdje i mlada nevina i naivna ljubav pronalazi zaklon od znatiželjnih pogleda. Tmurne slike grada kroz socijalne profile različitih rangova tako obilježavaju radnju ove predstave, a nadu ne ostavlja ni činjenica da se na Marjanu ipak ništa ne može zakopati.

Briljantna ideja glazbene kulise smještene na stablu na Marjanu :)

Sjajna i mlada postava glumaca koji su utjelovili ljude zarobljene Splitom s dozom manjkavosti je odradila posao. Ipak treba pohvaliti briljantnu ideju glazbene kulise smještene na stablu na Marjanu na čije je grane sa svojim violončelom zasjeo Stanislav Kovačić. Nemoguće je ne primjetiti let u visine mladog glumca Marka Petrića koji gotovo cijelu predstavu u ulozi sina nogometaša odrađuje kondicijski trening, a srčanost i odmjerenost Elvisa Bošnjaka kao ambicioznog oca izbijaju iz svake pore i podižu predstavu za nekoliko nijansi. Spomenuta manjkavost najlakše je uočljiva kod pokušaja prilagodbe splitskom govoru kod mlađih glumaca koji ne rade u Splitu te kod usiljenosti bosanskog naglaska Elene Orlić u ulozi Mine. Kroz predstavu je lepršavo promahao repom i simpatični zlatni retriver Kurt. Sve pohvale idu i za scenu uvjerljivo neutralnu kroz godine koje prolaze u predstavi.

Uzimajući u obzir da su predstavu Marjane, Marjane realizirali veoma uspješni i na kazališnom polju cijenjeni umjetnici koji pak stalno boravište ne dijele sa Splićanima, nemoguće je ne promisliti kako to izgleda naš grad nekome tko je u njemu možda samo pokušao živjeti i nije naučio živjeti s njim. Odgovor se vjerojatno ne krije na Marjanu pa će nas ostaviti zaintrigirane još neko vrijeme.

Ako ni 17. ožujka ne stignete na predstavu, pogledajte barem album s predstave u našoj foto galeriji iako, naravno, to nije ni pola doživljaja.

napisala: Marta
foto: Nikola Smernić