Let 3 puta 2 zbog prva dva

Tko zna koji koncerti po redu Leta 3 u Splitu samo ove godine, održali su se ovog vikenda u klubu Quasimodo, čime je popularno okupljalište u Dalmi postalo deseti splitski prostor koji je ugostio trenutno najpopularniji riječki bend.

Zbog ograničene veličine prostora i poslovične ljubavi Splićana prema Letovcima, održana su dva nastupa, u subotu i nedjelju, dan prije izlaska reizdanja kultnih Two Dogs fucking i El Deperado, prva dva albuma riječkih ekscentrika. Povod za ponovno druženje je bila upravo promocija tih dvaju albuma, tako da su se oni koji su se u Kvazija uputili željnih pičaka i kurčina našli na neistraženom terenu.

Uronjeni u plavu svjetlost, otputovali smo dvadesetak godina u prošlost

Dočekao ih je, za početak, zid buke. Koncert su započeli pjesmom koja se već tradicionalno svirala na kraju koncerata u Splitu, Sam u vodi. Samo, ovoga puta ta je pjesma poslužila ne kao sredstvo rastjerivanja okupljenih, već kao portal kroz koji smo, uronjeni u plavu svjetlost, otputovali dvadesetak godina u prošlost gdje su nas dočekali Let 3, zamazani blatom, energični i iskonski kao nekad.

Potom je svanula Zora, koju nisu svirali sigurno posljednjih osam godina. Slijedio je rafal hitova – medley Ne trebam te, El Desperado, Fuck Famiglia, potom zborski otpjevan Vjeran pas, iz naftalina izvučena Voules vous, Fahrenheite, raspištoljena Ha ha ha, Pokvarena žena i Mona bile su pjesme koje smo uglavnom imali priliku već čuti na njihovim nastupima. Atmosferična Veliki dan iskakala je zujanjem i smirenošću od ostatka repertoara i dala bendu i publici priliku za kratki predah.

Zatim im se na pozornici pridružio izvjesni Josip i dohvatio treću gitaru dovodeći zvuk narednih pjesama do potpunog savršenstva. Apsolutno genijalna, i tko zna kada posljednji put odsvirana, Niotkuda, ekstatičko orgazmična U rupi od smole nakon koje je slijedio fenomenalni intrumental koji nabrijanošću nije nimalo zaostajao za prethodnim pjesmama, Armada, za vrijeme koje se Mrle uhvatio klavijatura, Prlja nekog neobičnog instrumenta koji je najviše nalikovao na antenu, a ni tri bubnja nisu bila za baciti.

Potpuno su ignorirali ispade koji su zazivali imena recentnih hitova

Bend se nakon toga povukao na zasluženi odmor, a pod svjetlom je reflektora ostao, naravno, Mrle. Izveo je svoje prve dvije Ciklame, kroz prvu se uspio probiti sam, ali mu se na drugoj ipak morao pridružiti bend. Malo je tražio Cis, dobio čokoladu iz publike i to je bilo to, Prlja se vratio i preuzeo mikrofon. Nakon ljubavno romantične Pogibe uslijedili su standardni Izgubljeni na kojima su Splićani ponovo izgubili grlo, ali bisa nije bilo. Glazba iz zvučnika je u klubu zaorila dovoljno glasno da pokrije bilo kakve junačke pokušaje zazivanja na bis.

Letovci su ovim nastupom pokazali i dokazali kako im prva dva albuma nisu kao tvorničko vino iz pjesme Pokvarena žena, već su sa godinama dobili još veći kredibilitet pošto im se od njihovog prvog izdanja malo koji uradak domaćih (a usudila bi se reći i svjetskih) autora približio po kvaliteti, što muzički, što tekstovima. Također su ponovo pokazali da su bend koji može uistinu raditi što i kako im se prohtije, sve u svom stilu – zahvaljujući poigravanju sa cajkama okupili su vojsku fanova željnih udaraca udom po čelu kojega su im sada bome i zadali, svirajući energični beskompromisni rock bez ikakvog podsjetnika na svoj najpopularniji album. Potpuno su ignorirali ispade pojedinaca koji su zazivali imena recentnih hitova i nastavili prašiti svoje, nimalo ostarjele, prastare stvari. Pasivnim promatračima, dugogodišnjim obožavateljima njihovog lika i djela, preostaje ugodno se zavaliti i sačekati gdje će nas dalje povesti.

napisala: KMaja
foto: Svagi