Vlast u kupe, javnost u ništa

Na dodjeli nagrada za volonterstvo i sudioničku demokraciju, koje šestu godinu dodjeljuje Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, kao glavna gošća svečanosti došla je američka stručnjakinja dr. Carolyn Lukensmeyer - stručnjakinja međunarodnog ugleda koja se bavi sudjelovanjem građana u odlučivanju u društvenoj zajednici, ponajprije korištenjem naprednih informacijskih tehnologija. Prije 14 godina, osnovala je America Speaks, neprofitnu organizaciju koja želi jačati glas građana u donošenju javnih odluka. U svojoj bogatoj karijeri radila je, između ostaloga, i kao savjetnica u Bijeloj kući u vrijeme Billa Clintona, a sada je savjetnica za reforme javne uprave u timu predsjednika Baracka Obame.

U razgovoru za časopis Civilno društvo Lukensmeyer ističe da je upravo u vremenima gospodarske krize, kada se mnoge inicijative odbijaju zbog smanjenja proračuna, potrebno doznati što narod misli i želi kako bi se mogle dogoditi važne promjene. Mnogi od nas SAD vide kao primjer demokracije i aktivnog sudjelovanja građana u procesima odlučivanja, a Hrvate pak kao lijene ovce zadovolj(e)ne kad drugi odlučuju umjesto njih. Naravno, zatvorenost struktura ni malo ne doprinosi promjeni uvriježenog načina društvenog (ne)djelovanja u socijalizmu odgajanog društva.

Imamo li strast za artikulaciju vlastitog mišljenja?

Ipak, opisujući prva iskustva u svojoj zemlji Lukensmeyer kao da prepričava iskustva s brdovitog Balkana: "Na početku nam je uistinu bilo teško nagovoriti građane da se uključe, ali i potaknuti izabrane političke dužnosnike na takvu vrstu interakcije, jer održavanje javnih političkih sastanaka s tom svrhom u SAD-u već neko vrijeme nije uspijevalo postići rezultate. Na takva je okupljanja dolazio vrlo malen broj ljudi, a među njima je bila većina onih koje smo mi popularno nazvali „istim facama“. Znači, uvijek bi se tu „motali“ isti ljudi. Kod građana je jednostavno trebalo iznova probuditi tu strast za artikulacijom vlastitoga mišljenja u javnom prostoru."

Rijetki su hrvatski građani koji imaju privilegiju upoznati se s gradskim proračunom, shvatiti kamo odlaze sredstva koja ulijevaju u gradsku blagajnu. Da, ne biste vjerovali, ali u Banovini je ovih dana prava strka zbog priprema prijedloga proračuna za iduću godinu. Kroz medije gotovo da ni ne saznamo puno više od informacije o prihvaćanju ili odbijanju proračuna. Savjetovanje sa građanima prilikom izrade i prezentacija nakon usvajanja proračuna za Hrvate je znanstvena fantastika. Trebate imati znanja, vremena, strpljenja i volje za u službenim dokumentima iščeprkati brojke koje tražite. A tek izračunati postotke, vidjeti omjere koliko se sredstava ulaže u koje područje... Znaju li građani Splita što su prioriteti gradske vlasti i pokazuju li brojke u proračunu na iste prioritete?
Koliko znamo o gradskom proračunu, pita li nas itko išta?

Potpuno drukčiju situaciju prepričala je Lukensmeyer: "U slučaju gradskoga proračuna sastanak bi se obično dogodio između četiri i osam tjedana nakon što javnost odredi prioritete na koje bi se sredstva iz proračuna trebala utrošiti. Tada se gradonačelnik sastaje s ekonomistima, s vladinim agencijama i s vijećem kako bi donijeli odluke o javnim preporukama. Oni tada kažu da ovo možemo učiniti, a ovo ne možemo jer ne raspolažemo s dovoljno novca. Zatim bi se sastanak ponovno održao, a gradonačelnik bi održao prezentaciju u kojoj bi pokazao kako će za obrazovanje dati, na primjer, 7 milijuna dolara više jer su građani obrazovanje odredili kao prioritetno područje. Zatim bi nastavio s onim što ne mogu učiniti jer nemaju dovoljno novca. Rekao bi da ne možemo dovesti nove ravnatelje u sve škole jer za to nemamo sredstava, ali čuli smo vas i znamo da je to ono što vi želite, no to ne možemo jamčiti".

Pročitajte cijeli tekst pod naslovom Važno je stvoriti vezu izmedu javne volje i političkoga vodstva (.pdf)