Ipak se nismo selili u Quasija

Uza sva aktualna i atraktivna imena današnje svjetske glazbene scene, od kojih brojna srećom, posljednje dvije godine na svojim turnejama, naprave stanicu i u Hrvatskoj, prvo "veliko" ime kao gost u Spaladium Areni bili su Simple Minds, ovog petka trinaestog. Bljuf. Zašto "veliko" i zašto bljuf? "Veliko" zato što Simple Minds možemo definirati kao značajan bend nekih minulih generacija i vremena u kojima je autorica postajala tek svjesna sebe. Bljuf zato što je upravo to bila autoričina prva reakcija na gornju spoznaju - Simple Minds gostuju u Spaladium Areni.

Cijela nesreća petka 13. svela se na činjenicu da sam bila u krivu

Cijela nesreća mog petka trinaestog svela se na činjenicu da sam bila u debelom krivu kad sam u Spaladium Arenu krenula s primislima poput "OK, doći ćemo dolje pa će nam reći da je koncert premješten u Quasija...". Stvar se dodatno naložila kad sam ustanovila da je na predgrupu tj. Vlatka Stefanovskog i njegov trio, došla tek hrpica najzagriženijih. No, kako su genijalni Stefanovski i njegova vrhunska svirka, uz dobro poznate brojeve, odmicali, tako je i dvorana Spaladium Arene postajala sve tjesnija. Malo čekanja, još malo više čekanja i onda uz spektakularan lightshow na pozornicu izlazi nekolicina postarijih ljudi, veoma uglađenog i nimalo rockerskog izgleda, kojima se na licima momentalno moglo ustanoviti koliko žele da se odlično zabavimo. Od prve Sanctify Yourself do posljednje Ghostdancing bilo je upravo tako. Odlična zabava začinjena njihovim najznačajnijim hitovima uz pokoji broj s posljednjeg albuma Graffiti Soul, Hajdukov šal oko vrata pjevača Jima Kerra, šalovi Celtica iz Glasgowa koji su letjeli iz publike i puno puno dobre svirke kod koje se svakako mora spomenuti virtuoznost gitarista Charlieja Burchilla i izuzetni talent bubnjara Mela Gaynora.

Scenografiju su činili i šalovi Hajduka i Celtica

Energija i želja benda za sviranjem, kao i izvrsna uigranost, mogle su se očitovati kako u novijim brojevima kao što su Moscow Underground, Stars Will Lead The Way i Rockets tako i u starim hitovima s njihovog najpoznatijeg albuma New Gold Dream, ali i nezaobilaznim koncertnim klasicima Don't You (Forget About Me) i Alive And Kicking koji su bez problema zapalili splitsku publiku raznih godišta. Kerr je publici u nekoliko navrata zahvalio na izvrsnoj atmosferi i razumijevanju za njegov glas na kojeg je gripa ostavila očiti trag.

Na trenutke mu se glas potpuno gubio u galami iz publike i svirci

Malo razglas, malo bolest i na trenutke mu se glas potpuno gubio u svirci iza njega i galami iz publike. No, to zabavi nikako nije naštetilo. Obzirom na ponešto veću koncentraciju ljudi koji su u doba najveće popularnosti Simple Mindsa živjeli svoje mladenačke dane, atmosfera je nevjerojatno odavala dojam dostojanstvenog povratka u prošlost uz mnogo lijepih slika iz sadašnjosti ovog benda koji nam, po svemu sudeći, ima još mnogo toga za odsvirati.

Dojam dostojanstvenog povratka u prošlost uz lijepe slike sadašnjosti

Svirkom od puna dva sata simbolično su tako Simple Minds, pomalo zaboravljeni bend na kojeg mlađe generacije, sada i provjereno posve neopravdano, neće reagirati pretjerano uzbudljivo, zasjali u Splitu, gradu zaboravljenom od strane velikih događanja, nadu da ćemo u skoroj budućnosti imati više ovakvih susreta.

Pogledaj i kompletirani album u foto galeriji!

napisala: Marta
foto: Maja Prgomet