Đubrad se odrekla Splita

Jedan od rijetkih splitskih bendova koji se dočepao ugovora sa velikom diskografskom kućom te uspješno i kontinuirano puni klubove diljem Lijepe naše svirajući nabrijani punk metal začinjen crnohumornim tekstovima, ove je godine proslavio petnaestu obljetnicu postojanja.

Zašto je Đubrivo taj jubilej odlučilo proslaviti u zagrebačkom klubu Kset a ne, na primjer, negdje u Splitu, nametnulo se kao logično pitanje koje bi postavili vokalu i najistaknutijem članu tog atipičnog benda, Toniju Aničiću zvanom Koja.

Petnaest godina karijere splitski bend slavi pred zagrebačkom publikom? Kako se i zašto to dogodilo? Već smo duže vrijeme nezadovoljni odnosom kako Grada Splita prema kulturi, tako i splitskih klubova prema lokalnim bendovima, tako da nas ustvari nije ni pretjerano iznenadila činjenica da je poziv za obljetnički koncert došao iz Zagreba. Nezadovoljni smo odnosom Grada i klubova Nemam ni ja ni itko iz benda namjeru kucati po vratima i moliti nekoga da nam organizira nastup, mislim da smo se kroz godine rada dokazali kao rentabilan bend na čiju svirku publika voli doći, pa je stvarno žalosna činjenica da u svom rodnom gradu nismo samostalno nastupali godinu ipo dana. Evo, tri smo godine bili zaredom rasprodali Kocku, zašto i ove godine nismo svirali, to treba pitati organizatore. U nekim splitskim klubovima nikada nismo svirali, jer ne želimo pristati na cijene koje ne smatramo realnima, a to se, izgleda, od lokalnih bendova očekuje.

Spomenuo si odnos Grada Splita prema kulturi? Pa da, pogledaj koliko se novaca troši na dane svega i svačega, što nije loša stvar, dapače, a s druge strane pogledaj koliko se troši na subkulturu. Ne možeš imati zdravi kulturni život društva bez nekakve subkulture, jer iz ona će, na koncu i iznjedriti nešto što će u jednom trenutku postati ono što nazivao mainstreamom. Na kulturi treba kontinuirano raditi i poticati sve njene segmente, a ne reći Split je grad lakih nota i klapa jer to naprosto nije istina. Godinama se sustavno ignorira underground aspekt umjetnosti Sustavno se godinama ignorira taj underground aspekt umjetnosti, ne radi se tu sada samo o glazbi da se razumijemo, mislim da situacija nije bolja ni u kojem vidu umjetnosti koji nije prepoznat od širih masa. Na taj se način obeshrabljuju ljudi i ubija ona iskrena kreativnost kojoj ne treba mnogo da se održi na životu. Nije neka velika investicija uložiti u studio u kojem neafirmirani glazbenici mogu snimati, ateljee u kojima umjetnici mogu stvarati... To je kap u moru koliko se potroši na organizaciju neke gradske fešte, a zaboravlja se da fešta traje jedan dan, a plodovi ulaganja u mlade će se ubirati godinama.

Prema tvom iskustvu – situacija u gradu prije petnaest godina i danas? Prije je u Splitu bilo masu bendova, dosta originalnih ideja se rađalo, a prostora za svirku niotkuda. Opet smo se snalazili, ali iz te je epohe opstalo tek par bendova a TBF i mi smo jedini koji su isplivali i održali se kroz to turbulentno razdoblje. Danas imamo klubove, a nemamo lokalne bendove na repertoaru Danas imamo klubova kao nikada, a koncert lokalnih bendova će se rijetko naći na repertoaru. Nažalost se nameće dojam da su bendovi iz Zagreba uvijek zanimljiviji nego lokalni, što je rezultiralo i popriličnom apatijom među bendovima, pa je vjerojatno i zbog toga opao interes za bavljenje glazbom.

Splitski će se bend teško probiti u Zagreb, a ako ga ne puštaju da svira u splitskom klubu, gdje će svirati? Primjetio sam još jedan neobičan trend – prije su bendovi bili puno kreativniji, ali lošiji tehničari, dok sada većina ide na tehniku, što ne mislim da je korak u pravom smjeru, u svom tom tehniciranju gubi se ideja. Možda su nas zato sada preplavili svi ti tribute bendovi – ljudi bi svirali, ali baš i nemaju inspiracije napisati svoju pjesmu.

Problema sa inspiracijom Đubrivo nema? Novi album planiramo izbaciti kroz pola godine, već smo počeli publiku polako pripremati na nove pjesme, ne, problema s inspiracijom u ovakvom društvu nema.