Sada piju pivo, a ne viski

O njima ne čitamo na trač stranicama domaćih žutih magazina, njihovim nas likom ne bombardiraju sa naslovnica raznih novina, ne masiraju nas svojim mišljenjem o raznoraznim temama, ali su se vinuli u zvjezdane visine o kojima domaći celebretiji mogu tek sanjati. Dakako, riječ je o Bambi Molestersima, Siščanima koji su svojim radom i djelom zaslužili uvrštavanje u sam vrh svjetske surf rock scene.

U subotu su nas u punom klubu Quasimodo nakon višegodišnje pauze ponovo posjetili i u sat ipo vremena svirke otprašili uspješnice sa prethodna tri albuma te predstavili pjesme sa novog studijskog uratka koji se s nestrpljenjem iščekuje.

Otprašili su uspješnice sa prethodnih albuma te predstavili novi

Splitska se publika valjda počela navikavati da svirke u Kvazija počinju (za lokalne prilike) neobično rano, tako da su se Molestersi sa instrumentima u rukama do pozornice probijali kroz popriličnu gužvu, a bilo je tek 22:30. Odmah su nas zaskočili novim pjesmama koje najavljuju, ako je suditi po reakcijama iz publike, još jedan izvrstan album ovog netipičnog benda.

Premda je prošlo i preko dvije godine otkada smo ih posljednji put vidjeli, malo se toga promijenilo. I dalje su energični, usvirani i uigrani tim, koji se u svakom trenutku na pozornici zabavlja i uživa. Još sviraju na tapetu sa životinjskim uzorkom, ali sada piju pivo, a ne viski. Dio magije sa pozornice su uspješno prenijeli na publiku, koja je ipak, što zbog nedostatka prostora, što nedovoljno promila, uglavnom cupkala u mjestu veći dio vremena.

Dio magije sa pozornice su uspješno prenijeli na publiku

Neke žešće su reakcije polučili hitovi poput High Wall i The Wedge sa njihovog drugog albuma. Splitska publika nije ostala imuna ni na vokalom začinjene pjesme kao što je Restless, Little Beach Bunny ili California sun, a oni željni deranja na svoje su došli na uvijek popularnoj La Bruta.

Ako su se i pokušali povući nakon sat vremena svirke, to im zbog specifične pozornice splitskog kluba nije nikako moglo poći za rukom jer im publika naprosto nije dozvolila da siđu. Tako nema riječi ni o kakvom bisu, ali zato smo imali sat ipo kompaktne nabrijane svirke koja je kulminirala desetminutnom orgazmičkom Latiniom, u vjerojatno jednoj od najboljih izvedbi te pjesme.