Podmarjanski Brokeback

Što bi se dogodilo kada bi se zaljubila dvojica kršnih momaka koji plešu brake dance i govore u stihovima, a odazivaju se na imena Romeo i Julio i k tome žive u Splitu, zapitao se prije nekog vremena mladi splitski redatelj i scenarist Ivan Perić. Rezultat te mozgalice, prvi hrvatski break dance gay mjuzikl Romeo & Julio, povod je za razgovor sa ovim zaposlenim mladićem, koji, osim što uspješno studira sociologiju, snima filmove i trenira break dance.

Da te predstavimo čitateljima – dio tvoje karijere vezane uz film – koliko se dugo baviš snimanjem filmova, koji su ti uzori itd? Školu filma sam završio početkom 2008. u splitskom Kino klubu i nakon tečaja sam skupa sa ostalim polaznicima snimio film prema mome scenariju, a izabrali su me i za redatelja pa je to bilo moje vatreno krštenje. Nastojim pohoditi sve radionice na kojima mogu usavršavati znanje stečeno na tečaju, pišem scenarije i šaljem ih na natječaje, ukratko, aktivno sam se uključio u svijet filma. Cijenim Leonea, Godarda, Gilliama i Tarantina, ali ne želim nikoga kopirati niti se uspoređivati s bilo kojim od njih. Ivan Perić - redatelj i scenarist Od kada sam završio tečaj, snimio sam još 4 samostalna filma, kratkog i srednjeg metra koji su završili po raznim festivalima, a Romeo i Julio je moj prvi dugometražni film, sa svojih sat i petnaest minuta trajanja.

Otkud uopće ideja za film i je li bilo teško okupiti ekipu za realizaciju projekta? Ideja mi je pala napamet odavno, čisto kao zafrkancija, a prijatelj s kojim treniram (odglumio je Julia u filmu) predložio mi je da snimim film prema tom scenariju, pošto se bavim time. Svi kojima sam pristupio sa gotovom idejom pristali su raditi na filmu pro bono – od glumaca preko tehničara do glazbenika. Korištena je oprema Kino kluba, tako da je najveći trošak otpao na kostime glumaca (koje sam, uz poglede nevjerice prodavača, nabavio u trgovini rabljenom odjećom).  Glumci su redom moje kolege sa brake dancea (film je mjuzikl) i nije bilo nekih problema nagovoriti ih da prihvate uloge.

Jeste li imali kakve probleme pri snimanju filma, koje ste lokacije koristili? Najveći je problem iskreno bila vrućina – snimali smo od petog do osmog mjeseca, što u stanu bez klime, što na otvorenom po najgorem suncu kada je najmanje ljudi, tako da su se glumci doslovno topili pod slojevima odjeće i šminke. Dok smo snimali vani imali smo dosta susreta s prolaznicima, većina ih je dobro reagirala na prizor nabildanih našminkanih mladića s perikama i u minici, mislili su da snimamo za neku emisiju privatne televizije. Eto, možda će se neki začuditi, nismo imali neugodnosti. Poneka dobacivanja i razgoračene oči su ipak za očekivati.

U filmu ima pripadnica tzv. ljepšeg spola ili su sve muškarci? Sve su odglumili muškarci, a jedina pripadnica ženskog spola koja se prošetala pred kamerama je mačka. Je li bilo problema sa šminkanjem? U početku su djevojke šminkale svoje momke, ali su oni nakon nekog vremena sami uhvatili ruku pa im pomoć više nije bila potrebna.

Trash priča, trash likovi, ali vrhunska produkcija Sad ovako kad pričamo, zvuči kao da ste snimili pravi pravcati trash film? Pa ne ustvari, ideja je bila imati trash priču, trash likove, ali vrhunsku produkciju - oprema za snimanje je iz Kino Kluba Split, zvuk je obrađivan u Digiacoustic LTD glazbenom studiju, soundtrack su radili momci iz Killa Tequilla i DJ Flex... Nadam se da smo u tome uspjeli.

Konačnu će ocjenu moći dati splitska publika na skoroj premijeri koja se očekuje sredinom listopada u Kinoteci Zlatna vrata. Edit: premijera je 19.10.2009. u 21:00! :)