Rockum Arena

Još jedan u nizu pokušaja afirmiranja tradicije koncerata sa prefiksom adio (školo, lito, pameti) održan je u petak u najvećem splitskom kapsilu, pardon, Spaladium areni. Na stranu sada političke i zdravorazumske negativne konotacije koje se vezuju uz jednu od najkontroverznijih investicija na ovom području i sumnjivih aneksa koje nam je bivši ostavio u dotu, prostor kao dvorana za koncerte sasvim pristojno funkcionira.

Refleksija zvuka od tribine ne čuje se u tolikoj mjeri da bi pokvarila glazbeni doživljaj, a na parteru se ne čuje uopće. Dobar zvuk jedan je od pluseva sinoćnje manifestacije. Na žalost, lokacija same arene i dob ciljane publike, rezultirala je ili pješačenjem do sitnih noćnih sati, aktiviranjem mama i tata taksi službe ili vožnjom u možda zakonski ne baš prihvatljivom stanju.

Već na početku ogroman plus - početak gotovo u najavljeno vrijeme

Adio lito je na samom početku dobio ogromnu pluščinu kada su počeli gotovo u najavljeno vrijeme – već u 20:35 su se na pozornicu popeli Fon Biskich & Narodno blago i započeli svoj koncert sa Lunom nad Getom. Njihov pop rock sa punk atmosferom podržavala je relativno malobrojna publika pošto većina kupaca karte još nije bila ni ušla, ali bilo je skakanja i pjevanja, posebno na hitove Od ovog trena zauvijek i Kad si bila mala Mare. Koncert su završili nakon manje od pola sata predizbornom U sredini te pozornicu prepustili generaciji bliskom, ali godinama provedenim na estradi znantno iskusnijem Marijanu Banu i Diktatorima.

Ono što Biškiću ipak nije uspjelo poći za rukom Ban je odradio jednim pokretom – publika se pred njim, kao i uvijek, pretvorila u more ruku iz koje dopire složan šum uspješnica Daleke obale. Počeli su nježnom Škatulom za sne, nastavili sa Ti nisi tu te publiku definitivno bacili na koljena sa Mađaricom i Maricom.

Ono što Biškiću nije pošlo za rukom, Ban je odradio jednim pokretom

Osamdesete su raspametile generaciju koja tih godina nije bila ni u primisli svojim roditeljima, Kurve je imala očekivani učinak pa se Bana jedva čulo, Bila boja je izazvala šutku ipo u parteru, Stari ruzinavi brod popratila je čaša pive bačene u zrak, a atmosfera u publici se nije spuštala sa točke ključanja. Ban je svako malo najavljivao zadnju pjesmu, ali veza između njega i splitske publike teško je raskidiva, pa se sa pozornice povukao tek nakon više od sat vremana svirke sa Sušac blues.

Nakon splitskih bendova na pozornicu se popeo prvi gost – Urban&4 toplo su prihvaćeni od domaćina, a njihov hit Astronaut publika je zdušno otpjevala. Iako je Urban gunđao kako oni, eto, nemaju toliko hitova kao Ban koji je pošteno razdrmao okupljene, bez problema su održali atmosferu na razini provjerenim uspješnicama sa Žena dijete albuma - Ruke, Odlučio sam da te volim (na kojoj je čak 3 mikrofona promijenio zbog tehničkih poteškoća), Black tattoo (gdje je TBFovce simpatično odglumio basist), a i nove su stvari, Hirošima i Magnet bile izvrsno prihvaćene.

Totalno ludilo je nastalo kada se na pozornici Urbanu pridružio Vava

Totalno ludilo je nastalo kada se na pozornici Urbanu pridružio Vava te odsvirao akustičnu verziju Budi moja voda na kraju koje se Urban klanjao i zahvaljivao na zdušnoj podršci oduševljenoj publici. Dapače, toliko ih je oduševila reakcija da su odsvirali i Svijet za nas koja je izazvala isti odgovor publike. Malom trubom Urban i četvorka su se zahvalili okupljenima u Spaladium areni i pozornicu prepustili Psihomodo Popu.

Science fiction band, tako je opisao Gobac sebe i svoje kolege, jer što je drugo bend koji u Hrvatskoj već 26 godina živi od rock glazbe, pomeo je publiku svojim starim hitovima i neobično dugim instrumantalnim intermezzima – Telegram Sam, Volim crtane filmove, Nema nje (Zauvijek), Osjećam se haj, Frida, Ja volim samo sebe, Pinokio... raspištoljili su splitsku publiku.

Pozornica, koja je za prethodne izvođače djelovala predimenzionirano, prirodno je Gopčevo okruženje i on se udomaćio na njoj, skidao i oblačio majice, jahao po gumama koje su bile postavljene za dekoraciju, ukratko – radio show kako samo on to zna.

Gobac se skidao i oblačio majice, jahao po gumama...

Mala Ramona značila je pozdrav sa okupljenima i uvod u beskonačno čekanje na Hladno pivo uz ubitačnu glazbu iz zvučnika kojom su valjda organizatori ili tko je već odgovoran za taj debakl željeli uspavati gomilu.

Nakon više od 20 minuta čekanja na pozornici su se konačno pojavili rokeri iz Gajnica s misijom da dokrajče splitsku publiku. Krenuli su žestoko u glavu sa Kaže stari, nastavili sa Teško je ful biti kul, Nema više te Ne volim te, a saznali smo i da se trubač Stipe sutradan ženi (otud na pozornici transparent Adio, Stipe) pa je sinoćnja svirka sigurno HP ekipi došla kao plaćena momačka večer. Zbog problema tehničke prirode jadan je Stipe izgubio pravo glasa i prije no što je rekao sudbonosno 'da' – usprkos 20 sklekova i ispijanju bočice vode Stipin mikrofon nije htio proraditi pa se morao gužvati sa gitaristom pred njegovim mikrofonom dok se situacija nije riješila.

Hladno pivo s misijom da dokrajči splitsku publiku

Splićanima su dokazali ponovo zašto su najveći rock bend u Hrvata – pozornica im je bila i premala pa se Kekin spuštao ispred publike i ostvario možda i najbolju komunikaciju od svih koje smo sinoć imali priliku gledati. Bačkizagre stuhpa šeja, Soundtrack za moj život, Šamar, Pjan, Nije sve tako sivo, Supermen... hitovi su koji su odjekivali Arenom koja se čak na trenutak učinila sasvim prihvatljive veličine s obzirom na broj okupljenih.

Nažalost, broj okupljenih se počeo sukcesivno smanjivati – što zbog umora, neispavanosti, a i ura je bila već pristojna, pa povici 'Oćemo još! nakon Samo za taj osjećaj nisu našli neku podršku u rijeci ljudi koja se krenula slijevat prema izlazu. Bend bi se bio najvjerojatnije vratio, ali je veći dio publike pohitao kućama dok su još mogu držati oči otvorenima.