Sve je isto, samo Kocka nije

Osim pljuskova popraćenih burom i padom temperature jedan od sigurnih znakova neumitnog približavanja nove školske godine, ispitnih rokova i konačno jeseni, je i početak sezone u najpoznatijoj splitskoj kotlovnici – klubu Kocka.

Najveće iznenađenje: zvuk

Dolaskom na plato pred Domom mladih činilo se da se apsolutno ništa nije promijenilo u ovih par mjeseci stanke – pretežno u crno odjevena ekipa pijucka i skuplja promile prije upada u klub iz kojega ori prva predgrupa, koja je počela, dakako, sa gotovo dva sata zakašnjenja. No ulaskom u klub itekako se vidi i čuje da je ekipa iz Kocke provela konstruktivne ljetne praznike.

Neki su zidovi tek osvježeni novom bojom, dok je na drugima akademski slikar Vinko Barić dao mašti na volju pa tako sad, između ostalog, Kocka ima i porno separe.

Sljedeće je iznenađenje mix pult koji se preselio ispred bine i dao prostoru neku totalno novu atmosferu i pokret. Bome je i novi šank neočekivani šareni detalj. Ali najveće iznenađenje je bio zvuk.

Na pozornici se vide bubnjevi, gitare, bas i vokal, a u publici se čuju(!) bubnjevi, gitare, bas i vokal. Štoviše, čuje se i back vokal, a da se razabrati i pokoja riječ! Što je najbolje, situacija se nije mijenjala u ovisnosti o broju posjetitelja u klubu, već je zvuk bio ok (ne spektakularan, ali za ovaj prostor jako dobar) čitavo vrijeme. S obzirom da u klubu ove godine namjeravaju još ulagati u ozvučenje, možda uspiju konačno pridobiti i one posjetitelje koji su zbog loše kvalitete zvuka i prestali zalaziti u Kocku.

Nakon svih tih šokova osjetila hvataju one poznate detalje – predgrupe koje se trgaju na pozornici i višemanje neaktivna publika koja uglavnom cupka u mjestu i štedi se za zvijezde večeri (dakako ako ne pijuckaju još na platou), gužva za šankom, kontempliranje o Svemiru i susreti starih poznanika.

Frcanje znoja, adrenalina i užitka

U dva su se sata prije dolaska glavne atrakcije pred publikom izredala tri benda – američki Vengince, domaći Last Man Standing te njemački Drone koji su nabrijali ekipu i prolili zavidnu količinu znoja na pozornici i oko nje. Jedini razlog što publika nije i žešće reagirala na njihove riffove je svijest o gaženju koje će usliijediti sa Pro Pain.

Amerikanci su svoj dio posla uistinu fenomenalno odradili, dali su sve od sebe, a ni publika nije zaostajala. Basist i vokal Gary Meskil zatražio je mosh pit, a splićani su ga oduševljeno poslušali, uz neizostavni stage diving na koji se odvažilo i nekoliko cura.

Iz prvih je redova, kao i sa pozornice, frcala hrpa znoja, adrelina i testosterona, a atmosfera u klubu je dosegnula vrhunac koji je jaaako dugo trajao. Eventulano se bijegom do izlaza moglo doći sebi, ali unutrašnjost kluba neumoljivo je uvlačila u Pro Pain hard core metal svijet. Bend je, osim impresivnog sviračkog umijeća, ostavio dojam pristupačnih ljudi kojima slava nije udarila u glavu pošto očito nisu tražili intervencije zaštitara i uklanjanje fanova koji se penju na pozornicu, pa je tako vokal molio da publika pokuša pronaći torbu koju je izgubila jedna djevojka, a i nekome je vratio sat kojeg je netko pronašao i ostavio na pozornici.

Sat vremena proletjelo je u jednom dahu, a dozvati ih natrag nije predstavljao neki problem pa su odsvirali još dvije pjesme i naposlijetku zahvalili svim bendovima koji su svirali prije njih, ne krijući oduševljenje splitskom publikom kojoj su se obećali vratiti i dogodine.

napisala: KMaja
foto: još ih čekamo :))