Splitsko stanje TBF-a
Putanja koju TBF posljednjih godina drži u ravnini, a koja strši veoma visoko na glazbenom nebu Lijepe naše silovane, daje im posve <strong>dovoljno</strong> razloga da naprave još jedan koncert bez posebnih novina ili atrakcija, a opet i više nego dovoljan da se publika zabavi.
Ljeto na zalasku, svi pomalo umorni od konstantnih vrućina i koncertnih izlazaka uglavnom van rodnog nam grada. Okolnosti kao stvorene da se od ljeta oprostimo još jednim koncertom TBF-a i opet ispred O'Hare. Ponovo je bilo puno i ponovo je bilo izvrsno.
Koncert bez posebnih novina ili atrakcija, a opet i više nego dovoljan
Putanja koju TBF posljednjih godina drži u ravnini, a koja strši veoma visoko na glazbenom nebu Lijepe naše silovane, daje im posve dovoljno razloga da naprave još jedan koncert bez posebnih novina ili atrakcija, a opet i više nego dovoljan da se publika zabavi. A u Splitu s TBF-om to izgleda stvarno jedinstveno. Ležerna, fjakasta atmosfera u kojoj su domaći i bend i publika, puno plesa, galame, pokoje leteće pivo i izvrsne stvari od prvog do posljednjeg albuma. Nakon što su nam, po tko zna koji put, otpjevali Ye'n Dva, UV zrake, Papilovu, Budite kao mi, Obnovu, Guzice i sise, Heroyix, uveselili nas genijalnom tempom iz krajnosti u krajnost Lud za njom, proizveli kolektivnu melankoliju Nostalgičnom, sprašili Odjeb je lansiran koji apsolutno svaki put fenomenalno sjedne i izvrstan je uglazbljeni ispušni ventil, snippetirali svog dragog prijatelja Ibricu, a pri kraju koncerta u Smaku svita i Singing In The Rain. I nije im uspjelo prizvati kišu, ali su, kao i uvijek, prizvali mnogo splitske galame i želje za još svirke.
Ponovo je bilo puno i ponovo je bilo izvrsno
Nakon dva sata odlične zabave, puno aranžerski taknutih i izmijenjenih stvari obojenih reggaeom, dubom i nanovo smiksanim raznobojnim ritmovima, desetominutnih solo bubnjeva Janka Almightyja, uz malo manje smjelosti i malo više vođenja računa o kazaljkama na satu, oprostili su se od nas bez St stanja uma. Moja osobna premijera TBF-ovog koncerta bez St stanja uma. Ali vjerujem da je to samo bila pošteda nama, koji ga redovito iznova proživljavamo (ne koncert nego stanje). Svejedno je beskrajno oduševljavajuće koliko sve što ovi ljudi napišu i izvedu ima potencijala za dorade i osvježavanja, a da opet, bez imalo isforsiranosti, bude zanimljivo za čuti, a publici izazov za otpjevati zajedno s njima te koliko oni sami, uz to, imaju kreativnosti da sve jednostavno serviraju i opet pokupe sve moguće simpatije. Upravo zbog toga se veselim i idućem koncertu, o albumu da ne govorim...
U iščekivanju idućeg koncerta i, naravno, albuma...
Da, ljeto na zalasku, sezona koncerata na otvorenom na odlasku, polako selimo u klubove u nadi da će u Splitu napokon, osim domaćih genijalaca, početi puno više svirati i oni iz drugih krajeva Hrvatske i okolice. Drže se fige, odavno.
napisala/foto: Marta