Cyber huškači
26_08_2009
Tužan dan za građane eKanade. I zadnja pokrajina eKanade je osvojena dana 625. eWorlda. Stvarni građani Mađarske, roditelji neiživljenih balavaca, su potrošili papirnatih 9000 - 12000 eura za <strong>pokoravanje</strong> virtualne republike eKanade.
Tužan dan za građane eKanade. I zadnja pokrajina eKanade je osvojena dana 625. eWorlda. U borbi PEACE-ovih snaga protiv građana Kanade i saveznika (među kojima su i eHrvati) PEACE-ovi agresori su izborili tijesnu pobjedu nakon produžetaka . Iako je obrana bila u velikoj prednosti (300 tisuća bodova i falilo im je 20 tisuća bodova za pobjedu) PEACE-ova vojska troši puno golda za tenkanje (Mađari barem 7000 golda u posljednjih pola sata).
Goldi se preračunavaju u kune, eure, dolare...
Što ti nepoznati pojmovi znače vidite iz priloženog. Stvarni građani Mađarske, roditelji neiživljenih balavaca, su potrošili papirnatih 9000-12000 eura za pokoravanje virtualne republike eKanade. U stvarnosti je Kanada jedina velika država koja od svog osnutka nikad nije bila napadana niti je proživjela grozote rata (SAD je ipak imao građanski rat i terorističke napade). Balkanci naravno imaju svoj dio u cijeloj ovoj kvazipovijesti. Na stranici www.edomovina.com netko pametan huška navedenu balavurdiju da troši roditeljske novce i međusobno ratuju.
Ne znam što je u ovoj priči ironičnije; ime agresora na eKanadu PEACE ili zaključak, da kao i u pravom ratu, ne pobjeđuju bolji i sposobniji igrači (u ovom slučaju eKanađani i saveznici) nego oni s više novca. Ili pak spoznaja da netko produbljuje sukob djece rođene u ratnim devedesetima. Djecu koja bi si trebala međusobno oprostiti za grijehe očeva i/ili sugrađana. Buduće poslovne partnere, ako ne već prijatelje, zasmetat će poneka ružna riječ na forumima. A sve zbog eura koji idu vjerojatno u EU. Treba li uopće pričati o tome da nestabilna, ratom pogođena područja, najviše pogoduju bogatim susjedima. Riga mi se od toga svega.
Što ti nepoznati pojmovi znače vidite iz priloženog. Stvarni građani Mađarske, roditelji neiživljenih balavaca, su potrošili papirnatih 9000-12000 eura za pokoravanje virtualne republike eKanade. U stvarnosti je Kanada jedina velika država koja od svog osnutka nikad nije bila napadana niti je proživjela grozote rata (SAD je ipak imao građanski rat i terorističke napade). Balkanci naravno imaju svoj dio u cijeloj ovoj kvazipovijesti. Na stranici www.edomovina.com netko pametan huška navedenu balavurdiju da troši roditeljske novce i međusobno ratuju.
Ne znam što je u ovoj priči ironičnije; ime agresora na eKanadu PEACE ili zaključak, da kao i u pravom ratu, ne pobjeđuju bolji i sposobniji igrači (u ovom slučaju eKanađani i saveznici) nego oni s više novca. Ili pak spoznaja da netko produbljuje sukob djece rođene u ratnim devedesetima. Djecu koja bi si trebala međusobno oprostiti za grijehe očeva i/ili sugrađana. Buduće poslovne partnere, ako ne već prijatelje, zasmetat će poneka ružna riječ na forumima. A sve zbog eura koji idu vjerojatno u EU. Treba li uopće pričati o tome da nestabilna, ratom pogođena područja, najviše pogoduju bogatim susjedima. Riga mi se od toga svega.
Kao i u pravom ratu, pobjeđuju igrači s više novca
I ja sam bio dio ovog rata u realnom vremenu. Kuća u kojoj sam proveo sretno djetinjstvo izgorjela je zajedno sa mojim sjećanjima. Ali ni u jednom trenutku nisam osjećao mržnju. Ni prema manipulatorskim vojskovođama, ni prema krvoločnim ljudima. Oni su iskonsko zli ljudi koji obitavaju svugdje oko nas. Međutim, njihovo zlo ne bi bilo tako dalekosežno da nije bilo potpore kapitala. Proračunati ljudi su hladne glave donosili financijske odluke. Kako krvlju spustit cijenu prirodnom dragulju Europe. Sad osjećam gnjev po prvi put nakon dugo vremena. I šmrcam već 15 minuta. Ne znam je li to od klime ili nečeg drugog. Dugo nakon pisanja ovog teksta stojim paraliziran i promišljam o tome kako se ne sjećam ničega iz svog ranog djetinjstva. Zamaram se nelogičnom matematikom. Ako na Zemlji ima 6 milijardi ljudi, kako u svakom ratu stotine zlih ubiju tisuću nevinih. I samo me glad probudi iz paraliziranog razmišljanja na klupi u centru grada. Odlazim na bankomat i dižem 100 kuna. Na računu očekujem minus od 600 kuna. Dobijem potvrdu o minusu od 3865 kuna. Kao da me Banka čula kako štucam i odlučila se prišuljat i prestrašit s leđa. Istog trena su nestale sve emocije osim osjećaja da si dupin zapea u mriži. A kisika pomalo nestaje.
napisao: Miljenko
I ja sam bio dio ovog rata u realnom vremenu. Kuća u kojoj sam proveo sretno djetinjstvo izgorjela je zajedno sa mojim sjećanjima. Ali ni u jednom trenutku nisam osjećao mržnju. Ni prema manipulatorskim vojskovođama, ni prema krvoločnim ljudima. Oni su iskonsko zli ljudi koji obitavaju svugdje oko nas. Međutim, njihovo zlo ne bi bilo tako dalekosežno da nije bilo potpore kapitala. Proračunati ljudi su hladne glave donosili financijske odluke. Kako krvlju spustit cijenu prirodnom dragulju Europe. Sad osjećam gnjev po prvi put nakon dugo vremena. I šmrcam već 15 minuta. Ne znam je li to od klime ili nečeg drugog. Dugo nakon pisanja ovog teksta stojim paraliziran i promišljam o tome kako se ne sjećam ničega iz svog ranog djetinjstva. Zamaram se nelogičnom matematikom. Ako na Zemlji ima 6 milijardi ljudi, kako u svakom ratu stotine zlih ubiju tisuću nevinih. I samo me glad probudi iz paraliziranog razmišljanja na klupi u centru grada. Odlazim na bankomat i dižem 100 kuna. Na računu očekujem minus od 600 kuna. Dobijem potvrdu o minusu od 3865 kuna. Kao da me Banka čula kako štucam i odlučila se prišuljat i prestrašit s leđa. Istog trena su nestale sve emocije osim osjećaja da si dupin zapea u mriži. A kisika pomalo nestaje.
napisao: Miljenko