Osveta (ni)je isprika

04_08_2009
Osveta (ni)je isprika

Dok se institucije (čak i hrvatske!?) danima misle kako protumačiti restrikcije i <strong>nasilje </strong>nad stotinama Hrvata u Slovačkoj, u državi koja nikada nije imala crno roblje i rasno diskriminirajuće stavove južnjačka zastava i hukanje neupitno predstavljaju rasizam, a ne vrijeđanje.

Njoj je tragično, a meni je postalo tragikomično sa europskog gostovanja poslati sms "opet sranje, al ok smo". Nakon idiličnog iskustva na Riazoru pomisliš da je prekinut niz prekograničnih incidenata, a onda se dogodi Žilina. Objašnjenje "nismo krivi" stvarno sve teže može zvučati uvjerljivo.

Usprkos prijetnjama slovačke policije, nepreciznost zabrane i iskustva drugih kažnjenika dodatno su podgrijavale uvjerenje da Slovačka neće biti samo odredište dobre zabave, nego i dobrog navijanja na tribini žilinskog stadiona. Tko bi pomislio da u 21. stoljeću, u zemlji članici Europske unije, pozivajući se na odluku UEFAe, policija može odvesti u tunel, brutalno premlatiti i pohapsiti stotine ljudi – zbog njihovog državljanstva?!


U Žilini ni cvijeće nisu gazili...
Hrvati su u Žilini na dan utakmice više bili posvećeni ćakuli, jelu i piću, nego pjesmi, na nerede nitko nije ni pomišljao. Policijske snage nisu niti pokušavale fizički razdvojiti domaće i gostujuće navijače iako su u zanosu pjesme na istom trgu bili na samo par metara udaljenosti.

Postrojeni policajci u punoj ratnoj spremi pogledom su ispraćali impresivnu kolonu od par stotina Hajdukovih navijača kada je krenula prema stadionu. Veseli, raspjevani i rasplesani, bez navijačkih obilježja, samo s dlanovima i grlima nesvjesno su koračali prema stratištu. Ništa nije moglo pretpostaviti brutalnost koja će uslijediti.

Policijski kordon zaustavio je čelo kolone na izlazu iz uskog i neosvijetljenog pješačkog pothodnika ispod željezničke pruge. Ni riječi ni pokazivanje ulaznica, ništa nije pomagalo, samo su zamasi pendrecima i prve razbijene glave jasno naređivali povratak kroz pothodnik iako je i na drugom kraju kordon policajaca priječio prolaz.

Udarac po lijevoj pa desnoj pa po glavi – četvrtim valjda ubija

Ni prosvjedno sjedanje na tlo nije mijenjalo situaciju. Prolazile su minute, tražilo se rješenje, rasla je nervoza, osim gomile psovki netko je bacio i kamenje, a onda je krenuo stampedo prema željezničkim kolosijecima kojima su još prolazili vlakovi. Zrakom su letjeli metci, odjekivale eksplozije, čuli se tupi udarci po ljudskim tijelima i stenjanje, batinanje su trpjeli i oni koji su bespomoćno ležali na tlu. Fanatična borba golorukih mladića uspijevala je barem usporiti pobješnjelu slovačku silu koja je i brojčano parirala navijačima.

Više od 200 privedenih ljudi - profesora, studenata, magistara, radnika… pretrpjelo je psihičko i fizičko maltretiranje, proveli su noć na hladnom betonu, dan na suncu, gotovo prijekim sudom dobili drakonske presude bez konkretnih dokaza, zaradili polomljene ruke, natučene glave, gumenim mecima izranjavana tijela… zato jer su Hrvati.

Tko o nama sudi - u EU se ne poštuju prava pritvorenika

Dok se institucije (čak i hrvatske!?) danima misle kako protumačiti i koliko oštro reagirati na restrikcije i nasilje nad stotinama Hrvata u Slovačkoj, u državi koja nikada nije imala crno roblje i rasno diskriminirajuće stavove južnjačka zastava i hukanje neupitno predstavljaju rasizam, a ne vrijeđanje ravno onom da je Kranjčar debela svinja.

Hrvati su generalnoi glup narod - Jandroković se ne treba bojati pritisaka za podnošenje ostavke, vjerojatno nećemo vidjeti prosvjede ispred slovačke ambasade, srećom niti konzulat u Splitu nitko neće dirnuti, nitko neće kamenovati automobil s predstavnicima UEFAe ili tražiti glave uprave žilinskog kluba... Realnija je situacija da osvetu osjeti obični narod - Slovaci na ljetovanju, možda ista ona obitelj koja je dan-dva prije puta Hrvatima previjala rane i skrivala ih od nasilja svoje policije u službi bogatih.

Stotine se suzdržavaju od osvete, a izostaje barem isprika.

napisao: Pile
foto: torcida.org