I nagodinu klape i ne samo klape
Jedanaest ljeta i nevjerojatno puno dobre glazbe ostavljeno je iza malog pučkog festivala s velikim urodima – Večeri dalmatinske <strong>pisme</strong>. Ove godine smo se provodili pet večeri, a svaku od njih zabava je bila drukčija, ali jednako privlačna...
Jedanaest ljeta i nevjerojatno puno dobre glazbe ostavljeno je iza malog pučkog festivala s velikim urodima – Večeri dalmatinske pisme. Vjerna publika, brojni kvalitetni izvođači i neusiljena povezanost između jednih i drugih i ove godine su rezultirali izvrsnim zabavama koje Kaštel Kambelovac, barem tih nekoliko dana, učine centrom dobrog provoda. Ove godine smo se provodili pet večeri, a svaku od njih zabava je bila drukčija, ali jednako privlačna...
Pet večeri - zabava na svakoj drukčija, ali jednako privlačna
Nikad veće, nikad ispunjenije
Klapski vikend od 10. do 12. srpnja nam je, na pozornicu kraj crkve sv. Mihovila, donio Večer novih skladbi, Kaštelanski đir i Večer svjetskih evergreena.
Nove skladbe u klapskoj izvedbi na VDP-u pomalo dolaze na čvrste noge, a mnogi brojevi, izvedeni upravo na ovoj večeri, postaju publici drage pjesme uvijek rado izvođene. Ove godine najizglednije šanse za takvu sudbinu imaju Mudriijaši klape More, miljenici publike i osvajači zlatne plakete Kule Cambi te Dalmatinska strila mlađahne splitske klape Versi, koju je najboljom proglasio stručni žiri.
Publike je svake godine sve više
Gledalište nikad veće, a nikad tako prepunjeno dokazuje da se Kaštelanski đir proširio daleko van granica Kaštela. Dvadeset obrada poznatih skladbi hrvatskih autora i dvadeset izvrsnih klapa zabavljale su tako u subotu publiku kraj crkve sv. Mihovila, ali i publiku koja je tu večer gledala u izravnom prijenosu HRT-a. Drukčije su zazvučale i Sunčane fontane Zdenka Runjića, Ella e Dina Dvornika, Gibonnijeva Ovo mi je škola, Ne budi me mati Rajka Dujmića, Tu-tu auto, vrag ti piz odnija Tome Bebića, Još ovaj put Harija Rončevića... Skladba More u originalnoj izvedbi Meri Cetinić, tako je bila najbolja izvedba po odluci stručnog žirija, a na račun iste je zlatnom plaketom Kaštelanske trešnje nagrađena klapa Šufit. Prvu nagradu publike odnijela je nesvakidašnja obrada pjesme Moj dida i ja, original Marka Perkovića Thompsona, a u izvedbi klape Iskon.
Treća večer, uvijek intrigantna i prava poslastica za uši, ove godine nam je donijela četrnaest evergreena u klapskom ruhu, a dodatno nas oduševila sjajnim idejama klapa po pitanju koreografija, kostima i izvedbi. Save Your Kisses For Me (Brotherhood Of Man), The River Of Dreams (Billy Joel), Touch Me (The Doors), Mamma Mia (Abba), Africa (Toto), Hallelujah (Leonard Cohen), One (U2), The Age Of Aquarius (iz mjuzikla Kosa) jedino tu večer zvučale su onako osebujno i maštovito kako to samo klape mogu otpjevati. Ionako oduševljenu publiku u pauzi za glasanje zabavljala je uvijek raspoložena ekipa iz klape Tragos svojim veoma kreativnim aranžmanima poznatih pjesama. A tu večer su trostruko slavili Vokalisti Salone s besprijekornom izvedbom svima znane Con Te Partiró Andree Boccellija, osvojivši prvu nagradu žirija za najbolju obradu i izvedbu te prvu nagradu publike za izvedbu.
Fešta na Brcu trajala je do sitnih noćnih sati
Brojni posjetitelji iz gledališta, ali i oni koji su sve tri večeri pratili na velikom platnu na Brcu, svaku večer tog vikenda nastavljali su svoju zabavu do ranih jutarnjih sati upravo na Brcu uz izvrsnu svirku, dalmatinske gastro specijalitete (uključujući neizostavni bob u morskim kombinacijama) i domaće vino.
Za utočat prst u more, a kruh u bob
Pauza duga jedan radni tjedan dobro je došla za predah i skupljanje energije za koncertne večeri Prst u more autora Zlatka Galla. Prvu večer u petak 17. srpnja na more su s rockom došli i Neno Belan s Fiumensima, Gatuzo, Fon Biskich & Narodno blago, Renato Matessi & Mondo Bobo i Vatra, a s njima i publika raznoraznih godišta, ali svi jednako raspoloženi za žestoku svirku. Ista je kasnije nastavljena na Brcu koje je pucalo po šavovima zahvaljujući Neni Belanu & Fiumensima koji su brojnim hitovima iz svoje glazbene škrinjice natjerali svaku živu dušu na ples.
U Kaštela se dolazi zbog dobre pisme, ali i dobre spize
Mediteranska gozba, posljednja večer ovogodišnjih Večeri dalmatiske pisme, pobrinula se za pomalo sjetno, ali dostojanstveno zatvaranje uz svirku East-Re i njihovih gajdaša, Black Coffeeja i izvrsnog talijanskog harmonikaškog virtuoza Danielea Di Bonaventure, Livio Morosin Banda, Žana Jakopača i Mazgoona u neobičnoj suradnji s fenomenalnim Renatom Baretićem i mladog splitskog banda In-The-Go. Posljednju zabavu na Brcu odradio je Radio Dalmacija Band ispunivši svaku glazbenu želju koja je od publike došla do njih.
Kaštela godinu dana opet mala
Jedanaesto iščekivanje dvanaestog ljeta i novih malih bisera na Večerima dalmatinske pisme tako je počelo u malom mistu koje je još jednom, nakon cijelog šušura, postalo samo - malo misto. Već poznati redatelji dobrih zabava, barba Srećko i barba Ivo, sada imaju godinu dana da u Kambelovac vrate sve te raspoložene ljude, poznate izvođače koji su više postali domaći, brojne mlade volontere koji su već uigrana ekipa, a od kojih posebno treba istaknuti one koji preko Volonterskog centra Zagreb dolaze iz svih krajeva svijeta i svesrdno pomažu usput ljetujući na našem moru i upoznavajući našu obalu.
I nagodinu opet klape i ne samo klape...
S toliko entuzijazma, dragih prijatelja i puno dobrih ideja ne mogu ne uspjeti. Zato se vidimo i dogodine u Kaštel Kambelovcu!
Za promjenu, više fotografija vam donosimo u albumu na Facebook profilu spitskog.portala, nego u albumu u galeriji. Otiđite, pogledajte, mukte je i za one koji nisu na fejsu! ;)
napisala: Marta
foto: Mario Alajbeg