Arktički (ra)spalili

I tako se u Splitu dogodio koncertni spektakl. I to ne bilo kakav nego onaj dugo iščekivani s Arctic Monkeysima (ili kako smo ih od milja nazivali Arktičkim Majmunima) kao glavnim akterima.  Prokurative su, poprilično pune ljudi svih uzrasta, željno iščekivale koncert pozdravljajući tehničare i ostale koji bi se pojavili na pozornici prije početka. A onda, u 21:30 napokon izlaze oni – Spasitelji splitske rock-spektakl scene – Arctic Monkeys.

Spasitelji splitske rock-spektakl scene – Arctic Monkeys

Već prvim taktovima svojih žestica pokazuju nam da se čekanje isplatilo. Mladi indie rock bend iz Sheffielda s dva albuma iza sebe i jednim koji će idući mjesec ugledati svjetlo dana, koncertne nastupe već odrađuju tako uigrano i na razini zadatka da im se zaista nema što prigovoriti po pitanju svirke. Ipak, prije nego prijeđem na konkretnije hvalospjeve vezane uz koncert, moram samo primijetiti da je bila jedna stvar koja me nije oduševila, a nije direktno povezana sa svirkom. Naime, unatoč tome što su došli pred publiku kojoj je dovoljna jedna bačena šibica pa da gori, nisu imali neku naročitu interakciju s istom niti su pokazali naročito oduševljenje. Coolerski pristup, uvrnute frizure i doza engleske distanciranosti očitovali su se u kratkim „Dobra večer“, „Hvala“ i nekoliko jednostavnih neproširenih rečenica upućenih publici. No, dobro, vjerojatno im je sve bilo jasno kad su vidjeli da se ne trebaju puno truditi oko dizanja atmosfere, a definitivnu potvrdu su dobili i kad se za vrijeme Flourescent Adolescenta u publici upalila baklja. Da, baklja, molim lijepo. O Splitu pričamo, ipak :)

Da, baklja, molim lijepo. O Splitu pričamo, ipak :)

Svirka mi se stvarno svidjela. Bilo je žestoko, uigrano, s laganim usporavanjima tempa na mjestima gdje je to baš potrebno, ali u svakom slučaju dojmljivo i profesionalno. Planiranu setlistu odradili su bez naročitih zastoja, bez ijednog pada ritma i uz mnogo dobre galame. Svirali su sve značajnije brojeve sa svoja dva albuma Whatever People Say I Am, That's What I'm Not i Favourite Worst Nightmare, a novi album Humbug dotakli su u izvedbama najavnog singla Crying Lightning i još jedne stvari imena Secret Door, ako sam dobro uočila. Najburniju reakciju publike zasluženo su uzrokovale besprijekorne izvedbe njihovih najznačajnijih hitova I Bet You Look Good On The Dancefloor, Flourescent Adolescent i Brainstorm. Nakon svirke od jednog sata i 20 minuta, koja je uključivala i jedan bis, Arktički Majmuni su nas pozdravili, a mi smo nekako nevoljko počeli napuštati Prokurative.

Interakcija s publikom bila je dozirana, no dovoljna da ju zapali

Mogu još jedino napomenuti da zaista kao grad imamo itekako mogućnosti napraviti kvalitetan događaj ovakvih gabarita. Arctic Monkeysi, kao mladi bend u vrtoglavom usponu i s velikim uspjesima iza, a vjerojatno i ispred sebe, pomogli su nam to i dokazati. Hvala im!

Pogledajte album u foto galeriji :)

napisala: Marta
foto: Maja Prgomet