Ostali gladni crtića

Splićani su i ove godine potvrdili ljubav prema nacrtanim pokretnim sličicama i u poprilično velikom broju pohodili mjesta u kojima se tri dana vrtio program splitske inačice Animafesta. Obnovljena kinoteka Zlatna vrata u popodnevnim je satima privukla nešto mlađu publiku, dok su se nešto teži filmovi puštali nakon zalaska Sunca u ljetnom kinu Bačvice. Posjećenost svih projekcija, a posebno onih u 21 sat na Bačvicama, pokazuje koliko Splitu nedostaje ovakvog tipa programa, jer publike, očito, itekako ima.

Čak je projekcija koja je prethodila otvaranju, španjolsko-francuska Nocturna, bila jako dobro posjećena. Animafest u Splitu kratkim je prigodnim govorom otvorila producentica zagrebačkog tate s kojega su svi filmovi koji su se u Splitu vrtjeli bili posuđeni, Olinka Vištica. Potom je uslijedila projekcija dirljivog ekološki osviještenog francuskog crtića Mia i Migou, nakon čega su se posjetitelji osvježili i prezalogajili u loggi Kinoteke na ukusnom i poprilično originalnom švedskom stolu.


Kako je nastajao crtić Mia i Migou

Drugi je dan festivala u kinoteku donio program kratkih filmova, inspiriranih starim legendama, Michela Ocelota, za koje je u programu bilo naznačeno da su za djecu. Međutim, s tim se nije složilo nekoliko roditelja koji su nabrzinu evakuirali potomke kada su glavnim likovima jednog od crtića počela rasti eksplicitna spolovila po raznim dijelovima tijela. Da ne ispadne sad vulgaran, crtić ima dobru priču i izvrsnu poantu, samo eto, tih par minuta stvarno nije bilo primjereno najmlađima.

Po mišljenju mnogih ponajbolji film festivala, Mary i Max, emotivna priča o neobičnom dugogodišnjem prijateljstvu dvoje usamljenih ljudi koje dijeli ocean i ogroman generacijski jaz, prikazan je u punom kinu Bačvice u 21 sat.

Mary i Max, po mišljenju mnogih ponajbolji film festivala

Jako dobar, moglo bi se reći terapijski prvijenac Nine Paley, Sita pjeva blues, prikazan je pred najhrabrijima (koji su se usto sjetili ponijeti dugi rukav) nešto iza 23 sata. Iz čitanja Ramajane iz perspektive Site, dok se autorica bori sa vlastitim ljubavnim problemima, da se naslutiti talent kojemu još malo nedostaje da u potpunosti probuja.

Nedjeljna popodnevna projekcija bila je rezervirana za najdječji film festivala – Tri razbojnika, zabavna priča o siročićima, zloj upraviteljici sirotišta i trojici maskiranih razbojnika mekog srca.
Zatvaranje festivala dobar je dio publike razočaralo, pošto su umjesto najavljenog Nebesa prikazani neloši Imigranti, ali to ipak nije bilo ono što su ljudi očekivali (a i obavijest o promjeni filma je bila gotovo neprimjetna).

Splićani očito vole kvalitetnu sedmu umjetnost, i svake godine, u sve većem broju pohode ovakve događaje. Treba se nadati da će dogodine stići više vrpci iz metropole, jer se nakon gašenja svjetala nametnuo dojam da je publika ostala gladna filmova.
napisala: KMaja