One shoot, one life

Nakon ulaska u polupraznu dvoranu, kazališne atmosfere i mlakog uvoda voditeljice, već sam pomislila da će mi večer ispuniti samo blicevi fotoaparata. Pravi, pozitivni šok je bio izlazak na scenu Streetlight banda koji su svojim zavidnim vokalnim, a pogotovo plesnim sposobnostima te velikom količinom energije na sceni ipak opravdali moja očekivanja. Unatoč određenim manjkavostima (mali problemi s ozvučenjem, pokojim predugim vokalnim monolozima...) zaslužili su pljesak, ponekad apatične publike koja ih je na kraju oduševljeno čak delirično pozdravila.

Dojam poluprazne dvorane popravio je nastup

Autogrami su se pisali i po rukama obožavateljica koje su opkolile članove banda, uglavnom ugodne oku mlade momke iz različitih krajeva svijeta, od Filipina do Švicarske. Njih osamnaest mušketira bili su bez ijedne predstavnice ljepšeg spola koja bi zasigurno upotpunila nastup i unijela više dinamike i šarma u pojedinim trenucima.

U bendu je osamnaest momaka iz svih krajeva svijeta

Radnja mjuzikla temelji se na istinitoj priči s kraja šezdesetih godina o mladom Afroamerikancu koji želi prijateljevati jednako s crnim i bijelim vršnjacima zbog čega ga ubija banda iz njegova geta. Sve se to odvija u opasnoj četvrti Chicaga – The Hole gdje žive dva prijatelja (ujedno i glavni likovi) Charles i Jordan i u kojoj je banda Gang nametnula svoja pravila .

Istinita priča o mladom Afroamerikancu s kraja 60ih

Cijelo se vrijeme ističe moto: "Don't stop living, don't stop loving, don't stop giving". Apelira se na nenasilje, "one shoot, one life" te ljubav iznad svega. Streetlight band skupine GenRosso izrastao je iz pokreta fokolara nastalog 1966. godine u Italiji kao spontani pokret pobune mladih u traženju autentičnijeg stila života. Sve je ukomponirano sa žestokom svirkom banda u ritmu hip hopa, techna, reggea i stepa.

napisala/foto: Nani V.