Made in China?! Sve osim toga.

Većina nas u glavi ima određenu, često sličnu sliku kada nam netko pročita s etikete „Made in China“. Zato smo vjerojatno svi slično i promislili kad smo saznali da najjeftinija ulaznica za Kineski nacionalni cirkus, koji je gostovao 17.05. u Spaladium Areni, košta 120 kn. Pih, nisu li se malo precijenili?! Tada ipak po prvi put nismo bili pronicljivi. Bili smo samo krajnje neupućeni. Ono što nam je skupina Kineza kroz dva sata izvedbe prezentirala pred poprilično popunjenim gledalištem, bilo je veličanstveno.

Ipak, prva stvar koju sam primijetila kad sam ušla u dvoranu nije im bila u korist, a bila je to premalena pozornica pojedena prevelikim gledalištem. Otprilike kao da je kazališna pozornica dobila gledalište stadiona. No, to nije nimalo došlo do izražaja tijekom predstave jer su svi jako pozorno pratili što se događa na toj maloj pozornici. A pozornicu uostalom nisam ni očekivala. Ne znam odakle mi to, ali mislila sam, baš kao i ljudi koji su došli samnom, da će njihovim točkama biti namijenjen cijeli parter. Moja razmišljanja prekinuo je početak predstave, koja je inače kasnila nekih pola sata jer vrli gledatelji grada Splita nikako nisu prestajali ulaziti sa zakašnjenjem.


Dakle, tridesetak izvrsnih glumaca i nevjerojatno vještih akrobata priča priču o Konfuciju, velikom kineskom filozofu koji je živio u šestom/petom stoljeću prije nove ere. Kroz čitavu priču vodi nas glumac koji utjelovljuje lik Konfucija i koji nam s malog okruglog ekrana priča o sekvencama svog života, a nakon svake ispričane sekvece slijedi točka spomenutih glumaca. Točke su bile fascinantne. Nešto potpuno nadrealno. Na trenutke sam mislila da će netko od njih poletjeti s pozornice i letjeti po dvorani :) Nevjerojatni pokreti nevjerojatno usklađeni i koordinirani. Scenografija kao čisti minimalizam radi izvrstan kontrast kostimima bogatima bojama i ukrasima. Glazba koja prati akrobacije je uglavnom klasika s pokojim izletom u eksperimentalno i u atonalnost, a sve je prošarano odlično uklopljenim kineskim tradicionalnim instrumentima. Kod glazbe je bilo primjetno da ima jako nestabilan ritam zbog čega ostavlja bez daha sposobnost tih plesača/glumaca/akrobata da imaju takav sklad pokreta pri izvođenju točaka. U akrobacijama su im rekviziti kostimi, svakojake konstrukcije i razne nadogradnje scenografije, ali i oni sami jedni drugima. Sve je to bilo ni blizu klasičnom cirkusu iz filmova prepunom kiča, životinja i raznih pomagala. Mislim da za ovo prava riječ niti nije cirkus jer je to sve osim cirkusa, nevjerojatan sklad, mirnoća, preciznost... savršenstvo. I zbog toga su ti ljudi fascinantni. Oni su morali cijeli život posvetiti tome da bi dogurali do ovoga ili bar meni to tako izgleda. Kod njih je sigurno prisutna jedna mentalna stabilnost prije svega, kako bi to rekao naš veliki glumac Bernard Perić aka Dena.

Nikako nisam mogla odlučiti koja mi se točka najviše svidjela. A vidjeli smo svega – akrobacije sa stolicama, ples s lepezama, predivna točka u kojoj nastupaju dva dječaka, točka tijekom kojem mi je vilica otpadala, a izvela ju je samo jedna žena. Publika je sve pratila s oduševljanjem, nevjericom i pljeskom, a svima im već negdje tijekom predstave postalo jasno koliko je karta koju su kupili zapravo jeftina.

Cirkus „Made in China“?! Sve osim toga.

napisala: Marta