Uličar Rundek

U prvim satima novog radnog dana nakon blagdana zaštitnika voljenog nam grada, nastavili smo feštu u Kocki uz Darka Rundeka koji je imao još dvoje ljudi u instrumentalnoj pratnji. To vam je bio Cargo Trio. Nakon što su u takvom sastavu izišli na pozornicu, moj zbunjeni pogled susreo se s još desecima drugih zbunjenih pogleda u Kocki, koja je malo prije jedan bila gotovo pa puna. Cargo Orkestar sveden na dvije osobe i Rundek sa svojom gitarom?! 'Ajde da i to čujemo.

Opća zbunjoza je popustila onog trena kad nas je Rundek uhvatio na prepad s Enom. Po reakciji publike bilo je jasno koliko ljudi cijene Haustor i koliko Haustorove stvari na repertoaru Rundekovog koncerta znače. Gospođi Isabel, jednoj trećini tria, violina je tijekom Ene poslužila kao trzalački instrument, a Duco je sjedio za sintićem i krnjim bubnjevima s harmonikom u krilu i kraljevski balansirao na sva tri instrumenta. Nakon treće, Uzalud pitaš, moje omiljene haustorovske, jedino što sam promislila je bilo da bi sad mogla mirno otići kući. No, naravno da se isplatilo ostati do kraja i čuti dio repertoara s pjesmama iz Rundekove samostalne karijere. Premda su odmah u početku odsvirali i Makedo i već tada naložili atmosferu, do kraja koncerta publika se nastavila stvarno odlično zabavljati.

Neka slika iz arhive, nemamo pojma odakle, jer nemamo s Rundeka :D

A atmosfera na pozornici?! Nešto takvo još nisam vidjela. Sve je izgledalo kao da smo negdje na ulici, kao da su se njih troje slučajno zatekli tu i odlučili zaintrigiranim prolaznicima pokazati kako sviraju. Uspjelo im je isprositi našu pažnju, glasove i ruke. Instrumentima su se igrali i to igre koje su valjda izmislili na licu mjesta. Izvrsna suradnja, violina koja je poslužila na nekoliko načina, Rundek koji je u boemskoj maniri ižicao nekoliko piva i cigareta od publike, instrumenti koji su se naštimavali, ozvučenje koje se korigiralo (ali sve krajnje simpatično i neusiljeno), Duco koji je proizveo većinu glazbe sa svoje dvije ruke, a uz to bio i izvrsna terca Rundeku... Ime Splita čuli smo u nekoliko ispričanih splitskih uspomena iz osamdesetih godina, a sve nas je dodatno raspametila ona luckasta i razbacana Slick Senorita sa svojom „kad si bila mala Mare“ temom kojom počinje i završava. Ljubav se ne trži smo složno otpjevali, a Ruke iskoreografirali. Ne trebam niti govoriti da su izvedbe od strane troje uživljenih ljudi bile stvarno vrhunske, a uz to se nisu libili ni tražiti potporu u ritmu od publike. Regularni dio koncerta završili su Apokalipsom i vratili se na jedan bis, nakon čega su nas i zapravo pozdravili.

Iako je meni puno draža i nikad prežaljena ni nadmašena Rundekova glazbena epizoda završila zajedno s Haustorom, lijepo je čuti i vidjeti volju, talent i uspjeh i nakon jednog takvog zlatnog perioda, a još ljepše je shvatiti da kvalitetna izvedba nije uvjetovana brojem instrumenata na pozornici. Darko Rundek to najbolje zna. Sad su saznali i svi oni koji su se te večeri našli u Kocki.

napisala: Marta