Aktivitis reunion
Prošlo je više od dvije godine da je Gradsko vijeće izglasalo famozni Gradski program djelovanja za mlade. Mrtva slova na papiru? "GPDM će se provesti u djelo samo ako se na tome stalno radi evaluacija, revidira, govori, upozorava ili ako se u gradu otvori Resor za mlade."
Prošlo je više od dvije godine da je Gradsko vijeće izglasalo famozni Gradski program djelovanja za mlade, a sedam godina od prihvaćanja nacionalne inačice istog dokumenta. Dokument se izrađivao mjesecima, uz suradnju mladih i obećanja o podizanju kvalitete življenja učenika, studenata i onih koji su tek kročili u svijet (ne)zaposlenih. Spominjali su se milijuni kuna koji će mlade povući s margine društva. Koliko se postiglo? Program je u ovoj godini planirao izradu novog Gradskog programa za mlade - ima li smisla?
Tijekom izrade bilo je mnogo pesimizma i sumnjičavosti, teško je i danas objektivno suditi o kvaliteti realizacije svih napisanih mjera. Mrtvih slova na papiru? Kontaktirali smo zato koordinatore radnih skupina. Danas, dvije godine poslije, samo su Đordana Barbarić (koordinatorica tematske radne skupine Izgradnja civilnoga društva i volonterski rad) i Nataša Kekez Vrgoč (koordinatorica za područje obrazovanja i informatizacije) bile spremne/dostupne za razgovor.
Na samom početku Đordana Barbarić istaknula je kako su izradu GPDMa potaknule nevladine organizacije, a ne Grad. "Nakon konferencije u prosincu 2005. godine Grad nije inicirao sastanak kako je bilo očekivano već sam osobno gradonačelniku poslala pismo u ime skupine udruga, a na odgovor smo čekali više od četiri mjeseca" – prisjeća se Barbarić. U travnju 2006. konačno je u gradskoj vijećnici održan inicijalni sastanak, a Barbarić ga danas komentira: "Mislim kako su svi koji su bili na inicijalnom sastanku od strane Grada zaboravili uopće što su rekli jer o mladima se više uopće nije posebno govorilo na sjednicama Gradskog vijeća i nitko nije ni postavljao pitanja što s tim programom i kako dalje."
"Velikim dijelom sam razočarana rezultatima nakon izglasavanja GPDMa. Najbolje što je proizašlo iz cijelog programa je Informativni centar za mlade Info zona i aktivan portal za mlade. To je za mene jedan od najvećih uspjeha kampanje." Kao i Barbarić, i Kekez Vrgoč ističe otvaranje Informativnog centra za mlade kao rijetku kvalitetno realiziranu mjeru, također uz napomenu da je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti imalo njeno otvaranje u svojim operativnim planovima te Grad ne može preuzeti zaslugu u potpunosti. Slaže se i da je više mjera moglo biti realizirano te nije u potpunosti zadovoljna konačnim ishodom.
Kekez Vrgoč ponosna je na ljetne i ranojesenske dane provedene na sastancima i tribinama na kojima je nastajao Program. Podsjetimo, javna tribina održana u klubu Kocka okupila je nekoliko stotina mladih, a Split je tada bio jedini grad koji je u izradu uključio toliki broj mladih. "Nekolicina ljudi koja se bavi mladima i poznaje situaciju napisala je neke mjere, konzultirala druge gradove koji su isto pisali, vodila se svojim iskustvom i stručnošću, konzultirala mlade ljude na tribini, ali i na druge načine, konzultirala Poglavarstvo, napisala mjere važne za mlade i tu je stalo. Mi smo svoje dali, doprinijeli društvu, ali nitko nije preuzeo realizaciju istoga. Našli smo se dva puta da dogovorimo evaluaciju 2007., te prvi put da se dogovorimo oko kriterija za izbor mladih u Savjet mladih i dalje nismo bili kontaktirani. Mislim da nitko tu nije kriv, jednostavno nije bila delegirana odgovornost oko evaluacije realiziranog tj. oko monitoringa provedbe programa. Ne znam može li se postavljati pitanje krivice kada smo svi mislili da smo svoje dali, volonterski odradili sve i pustili dalje Gradu da realizira." – rezimira Kekez Vrgoč i napominje: "Treba biti realan i sagledati stvari u kontekstu situacije. Činjenica da su se neke stvari ipak pomakle s mrtve točke ipak pokazuje napredak."
(Ne)uspješno osnivanje Savjeta mladih
Objema sugovornicama nije promaklo ni (neuspješno?) osnivanje Savjeta mladih, što je također jedna od mjera, a na čiju se realizaciju čekalo čak do studenog prošle godine. "Žao mi je što je prvo dugo trebalo da se to savjetodavno tijelo formira, ali je jako malo trebalo da prestane sa radom... Loše je što gradske strukture nisu pokazale više dobre volje da poštuju takvu participaciju mladih. Izabrani predsjednik je izuzetan mladi čovjek, pametan i sposoban i nadasve moralan i to mogu reći jer ga jako dugo i dobro poznajem i žao mi je što više nije na tom mjestu. Budući da nakon njegove ostavke nisam ništa čula što se dalje događa sa Savjetom ne mogu ništa ni komentirati." – kazala je Barbarić. Više informacija nema ni druga sugovornica koja sama kaže da o Savjetu mladih zna samo ono što je pisala Info zona na svom portalu, gdje je redovno pratila i priču oko GPDMa. Skrenula je pozornost i na problem što u Savjet mladih nisu izabrani redom mladi koji su sudjelovali u izradi programa jer upravo Savjet mladih vidi kao tijelo koje je moglo pratiti realizaciju GPDMa.
Otvoriti Resor za mlade?Generalno loša ocjena realizacije planiranih mjera ipak nije uništila altruizam naših sugovornica. "Volontiram 13 godina i sudjelovala sam u dosta akcija vezanih uz mlade. To mi je bilo dovoljno da shvatim kako se politika prema mladima sporo mijenja i kako svaki korak treba cijeniti. Ako tako gledamo, ne mislim da će se GPDM ikada realizirati u cijelosti, ali vjerujem da isto tako svi možemo doprinijeti da se što više toga realizira." – kazala je Kekez Vrgoč. Ni Barbarić ne misli da je sve propalo i da se treba prepustiti letargiji - "Ni ja, a mislim ni ostali predstavnici organizacija civilnog društva koje su u ovome sudjelovale, ne bježimo od odgovornosti da smo trebali pozivati na evaluaciju Programa. Još nije kasno i još se može! Ne očekujem da će se nešto dogoditi samo od sebe. Netko na to treba stalno upozoravati. Možda i mladi sami, ali vjerojatno su oni izgubili vjeru da na nešto mogu utjecati. GPDM će se provesti u djelo samo ako se na tome stalno radi evaluacija, revidira, govori, upozorava ili ako se u gradu otvori Resor za mlade. O mladima stalno trebalo razmišljati kao resursu, a ne kao problemu.“