Jer je ljubav najveća...
Jedan od najdosljednijih umjetnika na hrvatskoj glazbenoj sceni, Neno <strong>Belan</strong>, sa svojim je Fiumensima pošteno razdrmao<strong> </strong>malu dvoranu na Gripama i priredio okupljenima uistinu vanserijsko glazbeno iskustvo. Oduševljenje je jedino umanjio propust organizatora.
Jedan od najdosljednijih umjetnika na hrvatskoj glazbenoj sceni, Neno Belan, sa svojim je Fiumensima pošteno razdrmao malu dvoranu na Gripama i priredio okupljenima uistinu vanserijsko glazbeno iskustvo. Već 15 minuta prije 9 na pozornicu se popela klapa Cambi i izvela Rijeku snova, a odmah nakon te izvedbe došle su i zvijezde večeri.
Belan i njegovi Riječani led su razbili hitovima Đavola – Zvuci ulice, Volim je, Rock galama, Kucaj opet, no splitska publika nije bila još potpuno spremna za deranje glasnica, a mnogi nisu još ni ušli, pa je tek Ella E, posvećena neprežaljenom Dinu Dvorniku izvukla nešto žešću reakciju publike. Bend je okupljene poveo na pravo malo glazbeno putovanje kroz žanrove – pop, rock, twist, reggae, ska, a sve ležerno i bez forsiranja, pritom se dobro zabavljajući.
Niz starijih hitova prekinut je sa Zar više nema nas, u kojoj je Massimovu dionicu izvrsno otpjevao bubnjar benda. Zatim smo se ponovo vratili u rane devedesete sa Sunčanim danom, u kojega su ukomponirali i Sunshine day, da bi nastavili sa 'sponzorskom' Jagode i čokolada, te razdrmali guze lijevo – desno sa Space twist.
Nakon vesele Kavanne, najavljeni gosti – klapa Iskon – pridružili su se bendu na pjesmi Srce od leda koja je definitivno označila početak onog dijela koncerta kada publika potpuno izgubi glavu, kolektivno vadi mobitele, snima, urla, pleše i otpušta konačno sve kočnice te se prepušta glazbi. Divojka sa juga dočekana je sa istim oduševljenjem, a Fiumensi su potom i bez klape održavali atmosferu na visokoj razini usijanosti još desetak minuta, a Nenina je crvena košulja sada već postala bordo.
Iskonovci su im se zatim ponovo pridružili na pozornici, uz Marijana Bana, kojega se jedva čulo na Kad plima se diže, koliko su, sada već pun parter i respektabilno popunjene tribine, orili od složnih glasova oduševljene publike. Klapa se potom ponovo povukla, a Ban i Belan su, uz svesrdnu pomoć svih okupljenih, otprašili hitove Daleke Obale - Sve su žene kurve i Morska vila. Publika je na trenutak zaboravila na čiji su koncert došli pa je par optimista skandiralo Banu da se vrati na pozornicu, pokazujući iznova koliko simpatije gaje prema ovom splitskom glazbeniku.
Iskonovci su se vratili na izvedbu Galeba, koja je izazvala gotovo histeriju u publici, i nekoliko simpatičnih koreografija te oponašanja leta ptice. Rijeka snova trebala je biti posljednja pjesma, ali kada su se svi glazbenici koji su se izmjenili na pozornici te večeri okupli pokloniti publici, bilo je stvarno šteta ne zapjevati još jednu, pa su izveli, a jedva ih se i čulo od publike, ponovo Srce od leda.
No, Splićanima još nije bilo dosta, pa su uspjeli skandiranjem izvući bend na bis u kojem su nas odveli vremeplovom u najranije doba karijere Đavola sa Điri Điri i Dok tebe ljubim, kako bi zadovoljili i one željne veselice i one željne stiskavaca. A tada je bio stvarno kraj – svjetla su se upalila, a gomila je polako počela izlaziti omamljena od preko dvoiposatnog glazbenog iskustva.
Oduševljenje što se konačno netko sjetio aktivirati (još jedan) neiskorišteni prostor za svirke u Splitu jedino je umanjio propust organizatora – na tri štanda s tekućinom na prodaju došao je jedan jedini ženski wc, pa su, kada je priroda zazvala, mnoge pripadnice nježnijeg spola cupkale u špaliru, ali ne zbog Belanovih hitova. A kad bi i došle do zahoda, rijetko koja nije opsovala makar sebi u bradu – ajde, na papir smo navikle da ga nidje nema – ali ni svjetla (pa su se ostavljala odškrinuta vrata da se ne fula školjka), ni kvake, ni sapuna... Stvarno sramotno.
Pogledajte album u foto galeriji!
napisala: KMaja
foto: Maja Prgomet