Szavršena priča

Rukometna priča obojana nacionalnim bojama za Split je – završena. Na najljepši mogući način. Stopostotna učinkovitost reprezentacije, uz predstavu kojom Split definitivno treba biti ponosan. Ne samo posljednjim činom u kojem je u drugom poluvremenu slomljena Švedska i veseljem koje je zavladalo u dvorani kada se gol razlika počela povećavati, a euforija sve više rasti.

U drugom poluvremenu slomljena je i Švedska

Tribine svih ovih dana sigurno nisu zadovoljile navijačke kriterije naviknute na južnoameričko/poljudsko stadionsko ludilo,

Zadnjih dana odigravanja po skupinama na tribine je ipak bilo dopušteno unijeti "hercegovačku trobojnicu", a i Thompson je zaurlao iz zvučnika. Sve je bilo kako smo navikli pa i hrvatska reprezentacija – nepobjediva, iznad svih!

ali bila je to fer i korektna publika, bez i jedne zamjerke, koja je znala pljeskom nagraditi i suparnika. Osim otpjevane Morske vile na vrhuncima splitske epizode, svaki pokušaj, od Splita očekivane, pjesme s tribina gušili su reski zvuci truba i tupi udarci (Prokletih!) navijačkih lupalica. Lukavi marketinški stručnjaci dosjetili su se zamijeniti skoro svih 24 tisuće dlanova reklamnim balonima. A netko je možda pomislio da će navijačke pjesme u reklamama za pivo biti vrhunac komercijalizacije navijaštva…

Tribine ugušene morem lupalica

Posebna atmosfera i euforija su se ovih dana mogli osjetiti u Splitu, slavlja je bilo, no ipak ne u onolikoj mjeri kakvo su je (Ne valjda da opravdaju sav uložen novac i trud?!) prezentirale ekipe RTLa. Zlobnici će reći – sreća da nije bilo previše plesa, skakanja i veselja na tribinama, srušile bi se :)

Kada se rukometna groznica slegne (daleko je finale 01. veljače u Zagrebu, ali i polufinale u Splitu 30. siječnja), vjerojatno će se javnost još jednom vratit na temu isplatljivosti organizacije ovakvog događanja koje, očito je, u Split nije privuklo rijeke turista. Hrvati su ostali zakinuti za oku ugodne Šveđanke koje izgleda strastvenije bodre svoje nogometaše, a Kubankama se nisu ni nadali, no dobili su simpatičan nadomjestak u vidu hrvatsko-hercegovačkih kubanskih navijača.

Hrvatsko-hercegovački kubanski navijači

Fascinira podatak da nema nikakve štete na dvorani pa ni tapeciranim stolicama. Začuđuje situacija u kojoj pušaći u poluvremenu masovno izlaze iz dvorane po svoju dozu nikotina, zbog zabrane pušenja u dvorani – koja se poštuje. Među dvanaest tisuća ljudi nije se našao nitko dovoljno nestašan da aktivira protupožarne aparate ne vrhu tribine!? Cvjetni tepisi ispred dvorane nemaju ni jedan otisak neke robne marke!?

U crnoj kutiji Spaladium Arene možda je (prepo)rođena ljubav Splita prema rukometu, stvorena nova navika obiteljskih odlazaka na dvoranske utakmice, započet niz događanja koji će na iste tribine privlačiti nove tisuće ljudi… I sve to uz, ipak najvjernije splitske prijatelje: improvizaciju i skandale bez kojih Split ne bi bio – totalno drukčiji grad.

napisao: Pile
foto: Stipe Marinović