Split (opet) u bojama akvarela
11_01_2009
Vremena Tijardovićevog Splita su nepovratno iza nas, ali svaki put kad se netko dosjeti novog načina kratkog i maštovitog povratka, makar to bilo samo na daskama kazališta, u zraku se osjeti nostalgija.  Nakon izvedbi u studenom, <strong>predstava</strong> se vraća na pozornicu...
„ (...) Tija san ti reć da san u zadnji momenat napokon razumi kome si posvetija Akvarel kad si pisa «Splitskome Malomen puku, praven autoru ovog dila». Mislija san dugo ko su oti judi, kako se zovu i di stoju? Jesu li ikada postojali, ili si ji ti izmislija? I sad, nakon osamnaest godin ča san se po prvi put uvatija tvoga Akvarela, mogu reć da san ji pronaša i upozna. (...) “
(iz pisma Krešimira Dolenčića Ivi Tijardoviću)
Vremena Tijardovićevog Splita su nepovratno daleko iza nas, ali svaki put kad se netko dosjeti novog načina kratkog i maštovitog povratka u ta vremena, makar to bilo samo na daskama kazališta, u zraku se osjeti nostalgija, ali i sveopći splitski šušur koji je godinama zavučen u pore Dioklecijanove palače, Velog Varoša i Marjana. Tada se opet iznova pokrenu priče o životu u kojem je najbitniji bio život sam, ogoljen i surov, skroman, radostan i raspjevan.
Vremena Tijardovićevog Splita su nepovratno daleko iza nas, ali svaki put kad se netko dosjeti novog načina kratkog i maštovitog povratka u ta vremena, makar to bilo samo na daskama kazališta, u zraku se osjeti nostalgija, ali i sveopći splitski šušur koji je godinama zavučen u pore Dioklecijanove palače, Velog Varoša i Marjana. Tada se opet iznova pokrenu priče o životu u kojem je najbitniji bio život sam, ogoljen i surov, skroman, radostan i raspjevan.
Nov način maštovitog povratka u vrijeme Tijardovićeva Splita
Spli'ski akvarel, opereta u tri čina spomenutog, poznatog splitskog skladatelja Ive Tijardovića, nastala je baš u to vrijeme, krajem dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Spli'ski akvarel doživljavao je Tijardović otkad se rodio 1895. godine i sve doživljeno zatim prenio na papir u verse i note, na pozornicu u scenografiju te na glumce u kostime i interpretaciju. Na taj je način omogućio brojnim generacijama da osjete dašak onoga nečega zbog čega je Split - Split. Istovremeno, posve neposredno ostavio je mogućnost osvježavanja djela koju je, pri proučavanju istoga, nesumnjivo uočio i Krešimir Dolenčić. Svoju veoma jasnu viziju djela on je prikazao rekavši da "Akvarel zapravo kao musical ili operetno djelo i ne postoji. On je neprekidno na repertoaru grada Splita. Ne događa se Spli'ski akvarel u kasnim dvadesetim godinama. On se događa stalno.“ Stoga nije ni čudo što ga Dolenčić, opet u suradnji s dirigentom Ivom Lipanovićem, u splitskom teatru postavlja po treći put, a nije niti slučajnost da je to treće uprizorenje imalo premijeru osamdeset godina nakon praizvedbe koju je postavio Ivo Tijardović. Ovaj put Spli'ski akvarel otrgnut je iz onih korica u koje ga je davne 1928. smjestio Tijardović. Otrgnut je ne da bi se zaboravio nego da bi dobio nekoliko novih boja u svojim poodmaklim godinama i tako se prilagodio našem vremenu i suvremenim svjetonazorima svog malog puka. Ipak, glazbeni brojevi poput O kućo mala, Da nije jubavi ne bi svita bilo i Marice dušo, koje je skladao Tijardović i koje su znane i drage svima onima kojima je drag i Split, dobile su samo nove interpretacije izvrsno odrađene od strane Valentine Fijačko i Božene Svaline kao Marice, Saše Jakelića kao Tonča, Ivice Čikeša i Ratomira Kliškića kao Tome, Tonča Banova kao Zenze Salonje, ali i od strane mladih i talentiranih studenata glume Jelene Bosančić kao Perine i Gorana Markovića kao Lešandra te mnogih drugih „stanovnika“ Velog Varoša i okolice. Koliko su ih dobro odradili čulo se na prvim izvedbama ovog uprizorenja, u pjesmi koja nije ostala samo na daskama pozornice.
Spli'ski akvarel otrgnut je iz onih korica u koje je smješten davne 1928.
Kako je to točno Krešimir Dolenčić ovaj put zamislio Spli'ski akvarel, saznali su svi oni sretnici koji su uspjeli dograbiti ulaznicu za neku od pet izvedbi ove operete koje su se u studenom odigrale u splitskom HNK i koje su, sve redom, bile u potpunosti rasprodane. Sretnici su, vjerujem, i svi oni koji su dobili barem malenu ulogu u realizaciji Akvarela jer su, zajedno s publikom, mogli posvjedočiti općem oduševljenju koje je nastalo nakon povratka Tijardovićevog djela na daske splitskog kazališta.
Predstava se vraća na pozornicu tek sada u siječnju
S obzirom da je balet HNK Split, koji također sudjeluje u predstavi, gostovao u Italiji kroz gotovo cijeli prosinac, predstava se vraća na pozornicu tek sada u siječnju i na nekoliko datuma u veljači ili preciznije 12., 13., 16., 17. i 19. siječnja i 11. i 14. veljače. Zato, ako već ne sudjelujete u paklenoj euforiji koja nas lagano zahvaća (ili ako vam je eventualno već prisjela :) ), imate priliku uživati u splitskoj. I to onoj u bojama akvarela.
napisala: Marta
foto: Andrea
Spli'ski akvarel, opereta u tri čina spomenutog, poznatog splitskog skladatelja Ive Tijardovića, nastala je baš u to vrijeme, krajem dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Spli'ski akvarel doživljavao je Tijardović otkad se rodio 1895. godine i sve doživljeno zatim prenio na papir u verse i note, na pozornicu u scenografiju te na glumce u kostime i interpretaciju. Na taj je način omogućio brojnim generacijama da osjete dašak onoga nečega zbog čega je Split - Split. Istovremeno, posve neposredno ostavio je mogućnost osvježavanja djela koju je, pri proučavanju istoga, nesumnjivo uočio i Krešimir Dolenčić. Svoju veoma jasnu viziju djela on je prikazao rekavši da "Akvarel zapravo kao musical ili operetno djelo i ne postoji. On je neprekidno na repertoaru grada Splita. Ne događa se Spli'ski akvarel u kasnim dvadesetim godinama. On se događa stalno.“ Stoga nije ni čudo što ga Dolenčić, opet u suradnji s dirigentom Ivom Lipanovićem, u splitskom teatru postavlja po treći put, a nije niti slučajnost da je to treće uprizorenje imalo premijeru osamdeset godina nakon praizvedbe koju je postavio Ivo Tijardović. Ovaj put Spli'ski akvarel otrgnut je iz onih korica u koje ga je davne 1928. smjestio Tijardović. Otrgnut je ne da bi se zaboravio nego da bi dobio nekoliko novih boja u svojim poodmaklim godinama i tako se prilagodio našem vremenu i suvremenim svjetonazorima svog malog puka. Ipak, glazbeni brojevi poput O kućo mala, Da nije jubavi ne bi svita bilo i Marice dušo, koje je skladao Tijardović i koje su znane i drage svima onima kojima je drag i Split, dobile su samo nove interpretacije izvrsno odrađene od strane Valentine Fijačko i Božene Svaline kao Marice, Saše Jakelića kao Tonča, Ivice Čikeša i Ratomira Kliškića kao Tome, Tonča Banova kao Zenze Salonje, ali i od strane mladih i talentiranih studenata glume Jelene Bosančić kao Perine i Gorana Markovića kao Lešandra te mnogih drugih „stanovnika“ Velog Varoša i okolice. Koliko su ih dobro odradili čulo se na prvim izvedbama ovog uprizorenja, u pjesmi koja nije ostala samo na daskama pozornice.
Spli'ski akvarel otrgnut je iz onih korica u koje je smješten davne 1928.Kako je to točno Krešimir Dolenčić ovaj put zamislio Spli'ski akvarel, saznali su svi oni sretnici koji su uspjeli dograbiti ulaznicu za neku od pet izvedbi ove operete koje su se u studenom odigrale u splitskom HNK i koje su, sve redom, bile u potpunosti rasprodane. Sretnici su, vjerujem, i svi oni koji su dobili barem malenu ulogu u realizaciji Akvarela jer su, zajedno s publikom, mogli posvjedočiti općem oduševljenju koje je nastalo nakon povratka Tijardovićevog djela na daske splitskog kazališta.
Predstava se vraća na pozornicu tek sada u siječnjuS obzirom da je balet HNK Split, koji također sudjeluje u predstavi, gostovao u Italiji kroz gotovo cijeli prosinac, predstava se vraća na pozornicu tek sada u siječnju i na nekoliko datuma u veljači ili preciznije 12., 13., 16., 17. i 19. siječnja i 11. i 14. veljače. Zato, ako već ne sudjelujete u paklenoj euforiji koja nas lagano zahvaća (ili ako vam je eventualno već prisjela :) ), imate priliku uživati u splitskoj. I to onoj u bojama akvarela.
napisala: Marta
foto: Andrea