Žoambo Žoet Workestrao
Nakon petnaestak godina na sceni i hrpe koncerata posvuda, <em>Žoambo Žoet Workestrao</em> su iz drugog pokušaja održali prvi koncert u Splitu. U svom glazbenom putovanju dotakli su se gotovo svih pravaca. Svako malo bi se čuo neki <strong>neočekivani </strong>prasak, šum, zvižduk, urlik.
Posljednje ovogodišnje Guranje s litice poklonilo je svojoj maloj, ali vjernoj publici najbolji Božićni dar: nakon petnaestak godina na sceni i hrpe koncerata posvuda, Žoambo Žoet Workestrao su sinoć, iz drugog pokušaja (pri prvom je pokušaju tokom tonske probe umro Gojko Šušak pa je koncert otkazan), konačno održali prvi koncert u Splitu, u hodniku kluba Kocka. Splitskoj su publici predstavili svoj četvrti studijski album, Cum Rectum Plenum Celibatare Facile Est/Lahko je s polno ritjo celibati.
Hofabauer je teatralno najavio Žoambo Žoet Workestrao
Prije koncerta slovenskih genijalaca vrtili su se kratki filmići Otompotom produkcije, a zidove su ispunili plakati za koncerte (ulavnom kluba Močvara) autora Igora Hofabauera. Svirka je počela gotovo šokantno rano, nešto sitno nakon 23 sata. Hofabauer je najavio Žoambo Žoet Workestrao uletjevši na pozornicu izvikujući ime benda dok mu je gitarist čupao masku s glave. Navodno je bio maskiran u vampira, no više je nalikovao Jack Skellingtonu iz Nightmare before Christmas. Izvođače je dočekao sasvim solidno popunjen prostor, taman toliko da se ne osramotimo kao grad, sa više manje statičnom publikom, koja je nedostatak dlanova obilato nadoknađivala afirmirajućim povicima.
Kroz nešto više od sat vremena koncerta demonstrirali su nam koje sve neočekivane zvukove sasvim obični instrumenti mogu proizvesti u njihovim rukama te što se sve može izvoditi sa glasovima, uz minimalno korištenje procesora i sličnih pomagala. Ostavili su dojam zaigranih adolescenata koji oduševljeno, sa dječjom iskrenošću, radoznalošću i neopterećenošću pristupaju glazbi i prilagođavaju je sebi, uživajući u svakoj sekundi procesa. Bubnjar je nesmiljeno mlatio svoj instrument odozgo, odozdo, sa stane, čvrsto i šlampavo, neprimjetno izmjenjujući palice kao po traci. Gitarist je svoj instrument, što se rijetko ima prilike vidjeti, svirao dobar dio koncerta prstima, a basist je skakutao, izvijao se i uvijao, nadoknađujući nedostatak pokreta s druge strane pozornice.
U svom glazbenom putovanju dotakli su se gotovo svih pravaca, pa ih je nemoguće strpati u neku ladicu, a isto je tako nemoguće predvidjeti tijek pjesme. Svako malo bi se čuo neki neočekivani prasak, šum, zvižduk, urlik.
Nakon sat vremena svirke lijepo su se zahvalili u namjeri da napuste pozornicu, ali publika ih je uspjela povicima i pljeskanjem zadržati još petnaestak minuta, nakon čega su, na razočaranje pristunih, ipak završili koncert, naklonom i pusicama upućenim publici.
Nakon stanke koju su ispunili zvuci dj programa Rešetanje Tomaža Zaniuka, glazbenog urednika legendarnog ljubljanskog Radio Študenta, palicu su preuzeli domaći kreativci, splitski muzički kolektiv Mondo Kick, za sve one koji si mogu priuštiti dugi izlazak u nedjelju navečer, a ostali su, konačno, mogli glazbeno zadovoljeni iz Kocke izaći u pristojan sat. Ponovilo se i još koji put!
napisala/foto: KMaja